James Joyce
Joyce, James, irski književnik (Dublin, 2. II. 1882 – Zürich, 13. I. 1941). Vrlo rano sukobljava se s opterećenjima vlastite sredine, te 1904. odlazi u “dobrovoljno progonstvo”, živeći u Trstu, Parizu i Zürichu, a kratko vrijeme i u Puli. Javlja se 1907. književnokritičkim tekstovima i zbirkom pjesama Komorna glazba, ali pozornost javnosti skreće na svoj rad zbirkom priča Dublinci (1914). Ubrzo 1916. objavljuje i prvi, autobiografski roman Portret umjetnika u mladosti, u kojem u manjoj mjeri primjenjuje pripovjedne tehnike unutarnjega monologa i struje svijesti, koje će dovesti do vrhunca u romanu Uliks, objavljenom u Parizu 1922. Djelo je cenzura zabranjivala u Engleskoj i SAD-u. Roman Uliks na kojem je Joyce radio 7 godina predstavlja temeljno djelo modernističkoga načina pisanja. Vrlo kompleksna veza s Homerovom Odisejom odredila je formu romana i raspored likova, a sama je tema reducirana na jedan dan života troje glavnih likova: Stephana Dedalusa, Leopolda Blooma i Molly Bloom. Organizacija građe, upotreba raznovrsnih stilova i tehnika pisanja, unutarnji monolog i tehnika struje svijesti, prepletanje motiva i različitih epizoda, mnogobrojni citati, intertekstualne veze, aluzije i upotreba montažnog postupka, kao i sveprisutna ironija, parodija i travestija zapadne književnosti i civilizacije predstavljaju neke od osnovnih karakteristika ovog ostvarenja koje je imalo snažan utjecaj na razvoj svjetske književnosti u XX. stoljeću. Mnoge eksperimentalne postupke Joyce proširuje do granica razumljivosti u svojem posljednjem djelu Bdjenje nad Finneganom (1939). Tekst je izazvao mnoge kontroverze te je stekao pridjeve od najboljeg do najbesmislenijeg ostvarenja u povijesti književnosti. U tom je romanu Joyce upotrijebio, osim engleskog, i desetak drugih jezika, sam je tekst isprepleten hermetičnim asocijacijama i neshvatljivim aluzijama, a teškoće čitanja, te nemogućnost prijevoda, pojačava težnja k iscrpljivanju glazbenih potencijala riječi i samoga govora. Temeljne su odlike njegova proznog opusa erudicija i enciklopedijska širina, jezično majstorstvo, sklonost formalnom eksperimentu i stvaranju teksta otvorenog beskonačnim mogućnostima tumačenja. Unatoč brojnim polemikama oko njegova cjelokupnog opusa, Joyce nedvojbeno predstavlja jednog od najznačajnijih svjetskih književnika XX. stoljeća.