Jugoslavenski odbor, Pariz, 1916, gornji red slijeva: Niko Županić, Ćiro Kamenarović, dr. Milan Srškić, dr. Nikola Stojanović, dr. Franko Potočnjak, Jovo Banjanin, Fran Supilo, Dušan Vasiljević; donji red slijeva: dr. Julije Gazzari, prof. Pavle Popović, dr. Ivo de Giulli, dr. Bogumil Vošnjak, dr. Ante Trumbić, dr. Hinko Hinković, Ivan Meštrović, dr. Josip Jedlovski
Jugoslavenski odbor, polit. tijelo hrv., slov. i srp. političara i emigranata iz Austro-Ugarske koje je tijekom I. svj. rata djelovalo na drž. ujedinjenju austroug. južnoslav. zemalja sa Srbijom i Crnom Gorom. Polit. djelovanje započeli su hrv. emigranti (F. Supilo, A. Trumbić, I. Meštrović i dr.), koji u rujnu 1914. prosvjeduju kod sila Antante zbog nauma o predaji Istre i Dalmacije Italiji, čemu suprotstavljaju ideju drž. ujedinjenja južnoslav. zemalja. Odbor je službeno osnovan 30. V. 1915. u Parizu s A. Trumbićem kao predsjednikom, te sjedištem u Londonu i uredima u Parizu, Ženevi, Petrogradu i Washingtonu. J. o. razvio je snažnu promidžbenu djelatnost za ujedinjenje koje je uključivalo rušenje Austro-Ugarske i obranu istočnojadranske obale od tal. presezanja. Ujedinjenju se snažno protivila Italija, dok je srp. vlada na čelu s N. Pašićem imala prema J. o. dvoznačan odnos, nastojeći njegovo djelovanje iskoristiti u pravcu ostvarenja ideje “prisajedinjenja” austroug. južnoslav. zemalja Srbiji, uz prepuštanje dijela jadranske obale Italiji. Zbog neravnopravnog položaja J. o. spram srp. vlade, iz Odbora u lipnju 1917. istupa F. Supilo, a proglašena → Krfska deklaracija izaziva nezadovoljstvo velikog dijela hrv. iseljeništva jer prejudicira način ujedinjenja. J. o. nije pred Antantom uspio izboriti legitimitet predstavničkog tijela savezničkog naroda, čemu je najviše pridonijelo protivljenje Italije i Srbije, koja je težila toj funkciji kako bi ujedinjenje mogla provesti u skladu s centralističkim ciljevima srp. politike. Tek nakon sloma Austro-Ugarske i uspostave Države SHS s Nar. vijećem u Zagrebu, srp. je vlada pristala na potpisivanje → Ženevske deklaracije (1918), koja je trebala jamčiti ujedinjenje na ravnopravnoj osnovi. Srp. vlada uskoro je izigrala načela sporazuma s Nar. vijećem i J. o., koji nije imao dovoljnu polit. snagu da se u konačnici suprotstavi tal. okupaciji velikog dijela hrv. obale, niti da utječe na provođenje ujedinjenja 1. XII. 1918. Službeno je J. o. prestao postojati u ožujku 1919.