Ivan Franjo Jukić
Jukić, Ivan Franjo, bosanski književnik, prosvjetitelj i kulturni djelatnik (Banja Luka, 8. VII. 1818 – Beč, 20. V. 1875). Franjevac. Pristaša ilirskoga pokreta, čije je ideje promicao u Bosni. Kao književnik započeo suradnjom u Gajevoj Danici i Vrazovu Kolu. Aktivno djelovao na kulturnom podizanju BiH osnivajući časopise, knjižnice, narodne čitaonice, književna društva, tiskare i muzeje. Svoj program preporoda Bosne objavio u tekstu pod naslovom Želje i molbe kršćana Bosne i Hercegovine, koji je predao u Beču dodavši mu svoje najopsežnije i najznačajnije djelo Zemljopis i poviestnica Bosne. To je djelo pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak objavljeno u Zagrebu 1851. Zbog društvenoga djelovanja Omer-paša Latas ga je 1852. prognao u Carigrad i trajno mu zabranio povratak u Bosnu. Poslije je pušten u Rim. O tome je pisao u putopisnoj prozi Putovanje u Carigrad god. 1852. mjeseca svibnja (1861) te u memoarskom djelu Progonstvo iz Sarajeva u Carigrad (objavljeno u Zagrebu 1931). Skupljao narodne pjesme, koje je, s fra Grgom Martićem, objavio u Osijeku 1858. pod pseudonimom fra Filip Kunić (Narodne pjesme bosanske i hercegovačke). Pokrenuo i uređivao prvi bosanskohercegovački časopis Bosanski prijatelj. Svojim cjelokupnim radom ubraja se među najistaknutije ličnosti bosanskoga kulturnog i književnog života XIX. stoljeća.