Justin II., biz. car (u. 4. X. 578). Vladao 565–78. Nećak i nasljednik Justinijana I. Izgubio većinu zap. pokrajina stečenih Justinijanovom rekonkistom (provala Langobarda u Italiju, obnova vizigotske vlasti u Španjolskoj). Bez uspjeha ratovao protiv Perzijanaca i Avara; potonjima je naposljetku plaćao danak (od 574). U vjerskoj politici isprva pokušao pomiriti monofizitizam i pravovjerno kršćanstvo; kada mu to nije uspjelo, započeo je progone monofizita (571). Poludio i 574. prepustio vladanje supruzi Sofiji i zapovjedniku carske garde Tiberiju (posvojivši ga i proglasivši cezarom), koji ga je poslije smrti naslijedio na carskom prijestolju.