 |
|
| Službeni naziv: | Južnoafrička Republika, Republic of South Africa (engl.), Republieek van Suid-Afrika (afrikaans), IRiphabliki yaseMzantsi Afrika (xhosa), IRiphabliki yaseNingizimu Afrika (zulu) |
| Površina: | 1 219 090 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2011): 51 770 560 (42,4 stanovnika/km2); 58% gradsko |
| Glavni grad | sjedište vlade Pretoria, 1 884 046 stanovnika, sjedište parlamenta Cape Town (827 218 ) |
| Upravna podjela | 9 provincija |
| Službeni jezici | ukupno 11, najveći: zulu, ksosa (xhosa), afrikaans, engleski |
| Valuta | rand = 100 centa |
Južnoafrička Republika, država na krajnjem J Afrike, izlazi na Atlantski i Indijski ocean; graniči s Namibijom na SZ, Bocvanom i Zimbabveom na S, te Mozambikom i Svazijem na SI, a okružuje enklavu Lesoto; ima 2798 km morske obale.
Prirodna obilježja
Rt dobre nade
Durban
Karoo
špilja Congo
kanjon rijeke Treur, Istočni Transvaal
U reljefnom smislu sastoji se od prostranog unutarnjeg visokog ravnjaka (platoa) koji je od uska priobalnog područja odvojen planinskim strmcem poznatim kao Great Escarpment. Priobalna ravnica vrlo je uska, većinom tek 30-ak km. Obala je slabo razvedena. Great Escarpment zajednički je naziv za više gorja koja se pružaju gotovo usporedno s obalom rijeke Limpopo na sjeveroistoku sve do donjega toka Oranja na sjeverozapadu. Na krajnjem sjeveroistoku poznat je kao Transvaal Drakenberg. Južnije, kao Natal Drakenberg (također i Kahlamba ili Kwathlamba), čini granicu Natala (Kwa Zulu) s Free State i Lesotom. Tu doseže najveće visine, iznad 3000 m; najviši vrh Njesuthi ili Mafadi (3446 m). Gorski strmac dalje prema jugozapadu i zapadu nastavlja se kao niz gorja (Stormberg, Sneeuberg, Nuweveldberg, Roggeweldberg i dr.) visine uglavnom između 1500 i 2500 m. Na zapadnom dijelu uz Atlantski ocean strmac je slabije izražen te malogdje prelazi 1000 m. Na jugu, odvojeno od Great Escarpmenta, nalazi se jedino područje nabranoga gorja. Od unutrašnjosti prema obali teren se stepenasto spušta kroz nekoliko zaravni razdvojenih gorjima. Najsjeverniji je ravnjak Great Karoo na 500–800 m n.m., slijedi gorje Swartberge (2325 m), ravnjak Little Karoo na 300–400 m te gorje Langeberg (2075 m). Na krajnjem jugozapadu, u neposrednom zaleđu Cape Towna, uzdiže se poznata planina Table Mountain (1086 m) građena od vodoravnih slojeva pješčenjaka otpornijih na eroziju od okolnoga zemljišta. Unutarnji ravnjak je prostrana, blago valovita zaravan nagnuta od istoka (2500 m) prema zapadu (600 m). Zauzima oko 2/3 površine zemlje i može se raščlaniti na nekoliko cjelina. U središnjem dijelu je Hihgveld (Visoki Veld), visine uglavnom 1200–1800 m, sastavljen od blago valovitih ravnica iznad kojih se mjestimično uzdižu niska gorja uravnjenih vrhova. Prema sjeveroistoku, u razvođu rijeka Vaal i Limpopo, pruža se nisko gorje Witwatersrand, poznato po iznimno bogatim nalazištima zlata zbog čega se to područje razvilo u gospodarsko i populacijsko središte zemlje. Dalje na sjeveru nalazi se regija Transvaal (ili Bushveld), prosječne visine oko 1200 m, blago nagnuta prema Limpopu i gorjima visine do 1800 m raščlanjena na više bazena. Na sjeverozapadnom dijelu unutrašnjosti nalazi se Middleveld (Srednji Veld) s velikim ravnjacima građenima uglavnom od paleozojskih pješčenjaka. Prema sjeveru spušta se u veliku zavalu pustinje Kalahari, a prema zapadu, preko Great Escarpmenta, u priatlantsku pustinju Namib. Klima se može definirati kao suptropska, na krajnjem jugu slična sredozemnoj, a određena je trima glavnim čimbenicima: najveći dio zemlje nalazi se u umjerenom pojasu, ali blizina suptropske zone visokog tlaka uvjetuje stabilnost i posljedično dosta izraženu sušnost. Zbog utjecaja reljefa u najvećem dijelu zemlje temperature su niže nego što bi odgovaralo geografskoj širini. Treći su čimbenik morske struje: u Atlantskom oceanu prema sjeveru teče hladna Benguelska struja koja uzrokuje sušnost u zapadnim i sjeverozapadnim dijelovima (pustinja Namib), a u Indijskom oceanu prema jugu topla Mozambička struja koja istočnom priobalju osigurava veću vlažnost. Temperature općenito padaju od istoka prema zapadu (morske struje), a snažno su određene reljefom. Srednje zimske temperature kreću se od oko 9 °C u višim dijelovima unutrašnjosti do 18 °C u sjeveroistočnom priobalju, a srednje ljetne između 18 i 30 °C. U unutrašnjosti su dnevne amplitude dosta velike, pa se zimi zna javiti mraz. Većinu od 100–1400 mm padalina u istočnim dijelovima zemlje donose pasati koji pušu od studenoga do ožujka. Količina padalina smanjuje se od jugoistoka prema sjeverozapadu: u Witwatersrandu ih ima oko 800 mm, na Visokom Veldu 400–700 mm, a na sjeverozapadu i manje od 50 mm. Krajnji jug najviše padalina prima zimi (svibanj–kolovoz), a donose ih zapadni vjetrovi. Snijeg je rijetka pojava. U najvećem dijelu unutrašnjosti prevladavaju travnjaci (savana, veld) s manje ili više grmlja. Prema Visokom Veldu ima nešto više drveća, a prema sjeverozapadu prelazi u sušniju stepu, polupustinju i pustinju. Na krajnjem jugu prevladava vegetacija sredozemnih, a u istočnom dijelu zemlje tropskih obilježja s dosta šuma, danas većinom umjetnih nasada bora i eukaliptusa. Prirodne šume ograničene su na planinske doline duž Great Escarpmenta i na jugoistoku zemlje. Oko 70% površine odvodnjava se prema Atlantskom oceanu. Glavna je razvodnica gorje Drakenberg, odakle prema Indijskom oceanu teku brojne kratke i brze rijeke. Gotovo sva unutrašnjost pripada porječju Oranja (engleski: Orange), duljim od 2000 km, i njegovu glavnom pritoku Vaalu, 1210 km. Na sjeveroistoku područje Transvaala odvodnjava se prema graničnoj rijeci Limpopo, koja se ulijeva u Indijski ocean. Zbog strma pada, rijeke nemaju plovidbene važnosti, ali se mnoge koriste za natapanje.
Stanovništvo
Zulu Kraal, Kwe Zulu/Natal
spomenik B. Diasu, Cape Town
Rasni zakon u Južnoj Africi (u razdoblju 1950–91) dijelio je stanovništvo u četiri gl. skupine temeljene na rasnoj pripadnosti (izgledu, podrijetlu, kulturi), a njime je bio određen i društv. status. To su crnci, bijelci, mješanci (engl. coloured) i Azijci. Glavninu, o. 78% st. Juž. Afrike, čine crnci različitih etničkih skupina. Većinom su narodi Bantu, a među najbrojnijima su Zulu, Xhosa, Swazi i Ndebele, kojima pripada polovica južnoafr. crnaca, a čine većinu u mnogim područjima na I te u priobalju. Narodi Soto, Pedi i Tswana prevladavaju u područjima Visokog Velda, Tsonga žive na S i SI, a Venda na S zemlje. U sušnoj unutrašnjosti na SZ žive Bušmani i Hotentoti. Među bijelcima (nešto više od 10% st.) izdvajaju se dvije skupine: Afrikaaneri su potomci starijih doseljenika (kraj XVII. i XVIII. stoljeća), većinom Nizozemaca (Buri) te Nijemaca i Francuza. Anglofonsko stanovništvo potomci su doseljenika s brit. otočja koje dolazi od XIX. st. Treću veliku skupinu, o. 9%, čine mješanci, tj. svi oni koji ne spadaju u neku drugu skupinu, a međusobno mogu biti vrlo različiti. Oni su potomci starijeg domaćega stanovništva s jugozapada zemlje, prvih europskih doseljenika, doseljenika iz jugoistočne Azije koji su dovođeni kao robovi ili radnici na plantažama, te crnaca. Žive pretežno na jugu. Azijci čine oko 2% stanovništva, danas žive većinom u gradovima, među njima prevladavaju Indijci, a ima i Kineza, Malajaca i dr. U Južnoj Africi službeno je 11 jezika. Najviše govornika imaju zulu (24%), xhosa (18%), afrikaans (13%), sepedi, setswana i engleski, po o. 8%. Naseljenost je specifična i u velikoj mjeri obilježena razdobljem apartheida. U to doba crnci su smjeli živjeti samo u posebno određenim područjima (“homelands”), svojevrsnim rezervatima (bantustanima), te u posebnim gradskim područjima od kojih je najpoznatiji Soweto na južnom rubu Johannesburga. I danas više od 60% crnačkog st. živi u nekadašnjim rezervatima. Gustoća stanovništva vrlo je neravnomjerna, u prosjeku iznosi oko 37 st./km2. Više od 95% stanovništva živi u istočnoj polovini zemlje i južnom priobalju. Zapadni dio zemlje, osim područja oko Cape Towna, vrlo je rijetko naseljen. U gradovim živi gotovo 60% stanovništva, a zbog snažnih migracija udio se povećava. Gradsko područje Cape Towna ima oko 3,74 milijuna stanovnika, a Durbana gotovo 3 milijuna. Ostali veći gradovi: Johannesburg (1 962 400 stanovnika), Soweto (1 624 300), Pretoria (1 884 046), Port Elizabeth (1 244 900, aglomeracija) i dr. Porast stanovništva razmjerno je brz, oko 20‰ (prosjek 1980– 2001), a u novije se vrijeme smanjuje, ponajviše zbog smanjenja rodnosti na oko 25‰, ali i postupnog povećanja smrtnosti. Među crnačkim stanovništvom rodnost je veća, udio mladih viši, a životna dob kraća. Očekivano trajanje života oko 47 godina. Udio mlađih od 15 godina je oko 30%, a starijih od 65 godina samo oko 5%. Unutarnje migracije su snažne, većinom prema gradovima, a postupno se ublažava nekadašnja prostorna segregacija. Migracijska bilanca je negativna, ponajviše zbog iseljavanja bijelaca. U religijskom smislu većinu čine kršćani, najviše različite neovisne afričke crkve, zatim protestantske zajednice i katolici, nešto je muslimana i hinduista, a oko 30% stanovništva čine pripadnici tradicionalnih domaćih vjerovanja. Nepismenoga je stanovništva oko 15%, među bijelcima znatno manje, a među crncima ponegdje i 50%. Školovanje je obvezno za djecu od 7 do 16 godina, međutim u crnačkim područjima škole znatno zaostaju u opremljenosti, obrazovanju nastavnika i drugim uvjetima.
Gospodarstvo
Kimberly, nalazišta dijamanata
Južnoafrička Republika najrazvijenija je afrička država i najveća ekonomija na kontinentu. Brži razvoj i industrijalizacija počeli su još između dvaju ratova, a posebice nakon II. svjetskoga rata. U 1960-ima i 1970-ima, zbog trgovinskih sankcija mnogih zemalja (apartheid), gospodarstvo je bilo usmjereno na dostizanje samodovoljnosti. Ta je zatvorenost postupno vodila smanjenju stopa rasta gospodarstva i povećanju inflacije. Nakon ukidanja apartheida uvodi se tržišno gospodarstvo i potiču investicije. Gospodarska je politika usmjerena na održivi gospodarski rast, uključivanje u svjetske gospodarske tokove (smanjenje carina, razvoj financijske djelatnosti), povećanje zaposlenosti, smanjenje inflacije i posebice poboljšanje uvjeta življenja crnačkoga stanovništva (uvjeti stanovanja, obrazovanja, socijalne skrbi itd.). Ti su ciljevi dosad samo djelomično ostvareni te je još očita podvojenost gospodarstva: s jedne strane razvijena poljoprivredna (Zapadni Kaapland, Kwe Zulu/Natal) ili industrijska područja (Witwatersrand, Cape Town, Durban i dr.), a s druge slabo plodna, nerazvijena područja bivših bantustana sa slabo razvijenom infrastrukturom, gustom naseljenošću, visokom nezaposlenošću, slabom obrazovnom strukturom. BNP od 2500 USD/st. visok je za afričke prilike, ali su socijalne razlike u zemlji vrlo velike. Važnost poljoprivrede u novije se vrijeme smanjuje, ali još uvijek zapošljava oko 10% stanovništva. Izrazite su razlike između velikih, tržišno usmjerenih posjeda, većinom u vlasništvu bijelaca, i skromne, primitivne samoopskrbne poljoprivrede crnačkoga stanovništva na malim posjedima. Glavna su ratarska područja na istoku i jugoistoku zemlje gdje ima više padalina, a znatne površine se natapaju. Uzgajaju se kukuruz, pšenica, ječam, povrće, duhan, krumpir, voće (agrumi, banane, jabuke, grožđe), šećerna trska. U unutrašnjosti se uzgajaju uljarice (kikiriki, suncokret, ricinus). Stočarstvo je razvijeno i raznoliko, ovisno o prirodnim uvjetima. Južnoafrička Republika je među 10 vodećih zemalja po broju ovaca i proizvodnji vune. Ribarstvo je najrazvijenije uz zapadnu i južnu obalu. Zemlja je iznimno bogata različitim rudama. Rudarstvo je bilo dominantan sektor gospodarstva još od druge polovine XIX. stoljeća, kada je počela eksploatacija zlata i dijamanata, a i danas velikim udjelom sudjeluje u BNP-u, zaposlenosti i izvozu. Među najvažnijim rudama danas su zlato (1. u svijetu), platina i srodne kovine (paladij, rodij – 1.), mangan (1.), željezna ruda (8.), dijamanti (5.), olovo (8.), krom, vanadij, srebro, uran, cink, kameni ugljen (2. svjetski izvoznik), i neke rijetke kovine (cerij, lantan, samarij, itrij). Najvažniji domaći izvor energije je ugljen, služi za dobivanje električne energije, a tijekom apartheida razvila se i tehnologija dobivanja sintetskih ulja. Uz prevladavajuću tešku industriju i preradu ruda, zbog sankcija tijekom apartheida razvijana je raznolika industrija robe široke potrošnje. Da bi se olakšala rasna segregacija, mnogi su pogoni smješteni na rubovima bantustana. Nakon liberalizacije, tijekom 1990-ih počinje intenzivniji razvoj u obalnim gradovima. Danas su glavna industrijska područja u okolici Cape Towna, Durbana, Port Elizabetha, te tradicionalno najveće u Witwatersrandu. Najvažnije grane: crna i obojena metalurgija, strojogradnja, kemijska, prehrambena i tekstilna industrija. Uz financijske djelatnosti sve je važniji turizam. Godišnje zemlju posjeti više od 6 milijuna inozemnih turista. Vanjska trgovina danas je dobro razvijena, a izvoz je veći od uvoza. Izvoze se zlato, dijamanti, nakit, mineralne sirovine, kovine, strojevi i aparati, poljoprivredni proizvodi. Gotovo polovina izvoza ide u Europsku uniju (Velika Britanija, Njemačka, Nizozemska, Belgija, Francuska), zatim SAD i Japan. Uvoze se strojevi i uređaji, nafta i derivati, kemijski i prehrambeni proizvodi, industrijska oprema. Glavni partneri: Njemačka, SAD, Velika Britanija, Japan, Saudijska Arabija. Cestovna mreža najrazvijenija je u supsaharskoj Africi s nekoliko važnih tranzitnih cesta, a i željeznica je za afričke prilike dobro razvijena, oko 40% pruga je elektrificirano. Najvažnije luke: Cape Town, Port Elizabeth, East London, Saldanha Bay, a aerodromi Cape Town, Johannesburg i Durban.
BNP (2002): 113,36 milijarda USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 4%, industrija 32%, usluge 64%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 9,7%, industrija 25,7%, usluge 64,6%
Nezaposlenih (2002): 35%
Inflacija (1990–2001): 9,3 %/g.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 2,2 %/g.
Uvoz (2002): 26,3 milijarde USD
Izvoz (2002): 28,9 milijarda USD
BNP (2002): 113,36 milijarda USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 4%, industrija 32%, usluge 64%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 9,7%, industrija 25,7%, usluge 64,6%
Nezaposlenih (2002): 35%
Inflacija (1990–2001): 9,3 %/g.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 2,2 %/g.
Uvoz (2002): 26,3 milijarde USD
Izvoz (2002): 28,9 milijarda USD
Povijest
Andrew Tshidiso Motjuoadi Glava dječaka, 1965.
zuluanska glinena posuda
Sydney Kumalo Lov na antilope, 1979.
Tragovi naseljenosti datiraju iz paleolitika. Starosjedioce Bušmane i Hotentote potiskuju iz današnjeg Natala i Kaapa od X. do XVII. st. Bantu-narodi Nguni i Sotho. Godine 1488. Rt dobre nade oplovio je → Bartolomeu Dias; 1652. Jan van Riebeeck utemeljuje za Nizozemsku u Kaapu prvu naseobinu (Kapstadt). Tijekom XVII. stoljeća istodobno useljava bijelo i crno stanovništvo. Useljeni Nizozemci ratuju s Hotentotima (1659–73) i postupno ih potiskuju prema unutrašnjosti; istodobno dovode robove iz drugih dijelova Afrike. Na istoku Kaapa potomci nizozemskih useljenika (Buri) sukobljavaju se s Bantu-narodima Xhosa i Keferi (od 1770-ih). U XIX. stoljeću u Natal i Transvaal prodire pleme Zulu, protiv kojega se udružuju starosjedilački narodi Sotho i Swazi. Britanci zauzimaju Kaap 1795. (ponovno i 1806); 1809. doneseni su zakoni o zabrani slobodnoga kretanja Hotentota. Useljavanje Britanaca i zabrana robovskoga rada ugrozili su poljodjelsku djelatnost Bura koji se povlače u unutrašnjost, gdje se sukobljavaju sa Zuluima. Pobijedivši Zulue (1838), Buri su utemeljili svoje republike Natal (1839), Transvaal (1852) i Oranje (1854); Transvaal se 1853. nazvao Južnoafričkom Republikom, a sve su državice ubrzo dospjele pod britanski nadzor. Zahvaljujući otkriću dijamanata i zlata, ubrzan je gospodarski razvoj burskih republika te su Buri u Oranju i Transvaalu, pod vodstvom → Paula Krugera, 1881. poveli I. rat za nezavisnost od Britanije. Godine 1881. priznata im je nezavisnost (konvencija u Pretoriji); 1887. započinje ozakonjenje prevlasti bjelačke manjine (crnački zemljoposjednici gube pravo glasa). Koncem XIX. stoljeća → Cecil John Rhodes (predsjednik vlade britanske kolonije Kaap – Cape Colony) zauzima Rodeziju i Bečuanu; njegov pokušaj ovladavanja burskim republikama dovodi do II. burskoga rata za nezavisnost (1889–1902), nakon kojega su Transvaal i Oranje izgubili nezavisnost i proglašeni britanskim kolonijama. Godine 1910. Britanski parlament sjedinjuje kolonije Kaap, Natal, Transvaal i Oranje u Južnoafričku Uniju sa statusom dominiona i unutarnjom samoupravom; prvu vladu ustrojio je general → Louis Botha (1910–19), vođa Južnoafričke nacionalne stranke. Godine 1912. crnačke političke udruge sjedinjuju se u Afrički nacionalni kongres (ANC) s ciljem borbe protiv pojačane rasne diskriminacije. U I. svjetskom ratu Južnoafrička Unija sudjeluje na strani Antante; od 1920. dobiva kao mandatno područje Njemačku Jugozapadnu Afriku. Bothu je naslijedio general Jan Christian Smuts (1919–24), a zatim → James Barry Munnik Hertzog (1924–35); za potonjega je pojačana diskriminacija crnaca; u tom cilju sjedinjene su vodeće političke stranke bjelačke manjine u Ujedinjenu južnoafričku stranku; istodobno je ekstremnu rasističku stranku (Pročišćena nacionalistička stranka) utemeljio → Daniel François Malan. Izbornom pobjedom 1948. Malan kao predsjednik vlade (1948–54) uvodi politiku apartheida; potpunu diskriminaciju crnačkoga stanovništva slijedili su i njegovi nasljednici Johannes Gerhardus Strijdom (1954–58) i → Hendrik Frensch Verwoerd (1958–66). Godine 1959. donesen je zakon o osnivanju → bantustana (zatvorenih i prividno autonomnih političko-upravnih jedinica starosjedilaca). Usprkos zabrani otvorenog djelovanja, nacionalni pokret crnačke većine jača od 1950-ih; najaktivniji su ANC i Panafrički kongres. Nakon masakra nad prosvjednicima u Sharpevilleu (1960), politiku apartheida oštro su osudili svjetska javnost, međunarodne udruge te članice i forumi Ujedinjenih naroda. Nakon toga Južnoafrička Unija istupa iz Commonwealtha i 1961. proglašava se Južnoafričkom Republikom. Nova država postaje diplomatski izolirana i isključena iz međunarodnih organizacija. Godine 1963. započinje prisilno preseljavanje starosjedilaca u bantustane, smještene uglavnom u neplodnim i nerazvijenim područjima; time je većinsko stanovništvo stiješnjeno na 13,7% državnoga teritorija. Godine 1966. ubijenoga predsjednika vlade Verwoerda naslijedio je Balthazar Johannes Vorster, koji pojačava politiku apartheida; 1966. Ujedinjeni narodi ukidaju Južnoafričkoj Republici mandat nad Jugozapadnom Afrikom (od 1968. Namibija); rasistička vlada Južnoafričke Republike nastavlja s okupacijom toga područja. Od 1978. raste unutarnji otpor u zemlji; sve je veća podjela među bijelcima na reformatore i konzervativce. Novi predsjednik vlade (od 1978) → Pieter Willem Botha (uvođenjem predsjedničkoga sustava 1984. predsjednik republike) liberalizira sustav apartheida i daje neka manja građanska prava nebjelačkom stanovništvu. Nakon Bothina povlačenja 1989. predsjednik → Frederik Willem de Klerk nastavio je njegovu politiku reformi, pustio je iz zatvora vođu ANC-a → Nelsona Mandelu, zatvorenog još 1962, i ukinuo neke rasističke zakone. Godine 1994. na slobodnim višerasnim izborima pobjeđuje ANC; za predsjednika republike izabran je N. Mandela, koji je težio provođenju politike tolerancije i suživota između svih građana. Godine 1999. na položaju predsjednika nasljeđuje ga → Thabo Mvuyelwa Mbeki (odstupio 2008); na predsjedničkim izborima 2009. pobijedio je Jacob Zuma.