Kabardino-Balkarska Republika (također Kabardino-Balkarija), republika u Rus. Federaciji, sjev. Kavkaz, između Karačajevo-Čerkezije na SZ i Sjeverne Osetije na JI, te Rusije na S i Gruzije na J; 11 518 km2, 989 300 st., gl. grad Nal’čik. Stanovnici Kabardinci (o. 48%), Rusi (o. 32%), Balkarci (o. 9%). Prostire se oko najvišeg dijela gl. hrpta Velikog Kavkaza (Elbrus, Dykh Tau i dr.) na JZ do jugozap. ruba suhe Nogajske stepe (Kabardinska ravnica) na SI. Ugl. u povirju r. Terek. Turizam; zaštićena priroda u visokoplaninskom dijelu (Prielbruski NP, Kabardinsko-balkarski rezervat), mineralna vrela. U nizini poljodjelstvo (važno natapanje), u gorama stočarstvo i šumarstvo. Rudarstvo; nalazišta molibdena, volframa, zlata, kroma, nikla i dr. Obojena metalurgija, strojogradnja, prehr. i tekst. ind. Gl. središta Nal’čik i Prohladnyj. Plemena Sinda i Meota, preci etnički bliskih Adigejaca, Čerkeza i Kabardinaca, u području s od Kavkaza žive od ←I. tisućljeća. Od X. st. pridružuju im se preci etnički bliskih Balkaraca i Karačajaca. Zbog mong. provala od XIII. do XV. st. ti su se narodi povukli na Kavkaz i prihvatili islam. Pod krimskim kanovima, Perzijom i Turskom. Kabardinci, nastanjeni ugl. u nizinskom dijelu, stavljaju se 1557. pod protektorat Rusije. Od 1774. Kabardija postaje dio Rus. Carstva. Balkarci, nastanjeni ugl. u planinskom dijelu, opiru se rus. vlasti i nakon aneksije Balkarije 1827. God. 1922. Kabardija i Balkarija sjedinjene su u Kabardino-Balkarsku autonomnu oblast, od 1936. autonomnu republiku u sastavu Ruske SSR. God. 1943. Balkarska je izgubila svaku samoupravu i priključena je Gruziji, a Balkarci protjerani pod optužbom da su njem. kolaboracionisti; ostala je Kabardinska ASSR. Povratkom Balkaraca 1956. opet je uspostavljena Kabardinsko-Balkarska ASSR. Od 1991. republika Ruske Federacije.