kabinet (franc.) 1. Radna soba. Također, soba za primanje gostiju. Odatle pridjev kabinetski znači nešto što nema veze s praksom, što je udaljeno od života. 2. U ustavno-prav. smislu, u državama parlamentarne demokracije naziv za vladu ili jedan njezin dio. K. u sjeni, vlada koju čine predstavnici oporbe. 3. Od renesanse, ormar posebna oblika s brojnim ladicama, tajnim pretincima i sl.; otuda naziv za zbirke dragocjenosti, rijetkosti, poglavito umjetnina (k. grafike, numizmatike i sl.); prva takva ustanova osnovana u Francuskoj u XVII. st. 4. Prostorija posebno opremljena za izvođenje praktične nastave u školi ili na fakultetu (kemijski, fizikalni k.).