kaciga (lat.), zaštitno pokrivalo za glavu; šljem; dio borbene opreme u vojsci, ali i obvezne opreme u zanimanjima ili aktivnostima s rizicima od ozljede glave (građevinari, vatrogasci, rudari, biciklisti, motociklisti i dr.). Prve kacige pronađene su u nalazištima iz brončanog doba; isprva od kože, poslije (←VIII. st.) od kovine. U antici se razlikuje nekoliko tipova; korintska k. pokriva cijelo lice, atička uvodi pomični štitnik (vizir), keltska, ilirska, rimska legionarska i dr.; rabe se i na Istoku. Već zarana se urešavaju veprovim zubima, rogovima, perjanicama, s prizorima u reljefu, pozlatama i sl., radi magijske zaštite, zaplašivanja protivnika u boju, ili prestiža; u novije vrijeme slijede i modne stilove (barokne k.) te se nose u svečanim prilikama. Moderne su jednostavne i funkcionalne, s napravama i pomagalima koja omogućuju osvjetljenje (rudari), čujnost, disanje (astronauti, ronioci) i sl. Plave kacige, naziv za mirotvorne vojne postrojbe koje djeluju u okviru UN-a.