Kalahari
Kalahari (iz bušmanskog karri-karri pustinja), prostrana, pretežito suha visoravan u unutrašnjosti južne Afrike, između doline rijeke Okavango i močvara riječnoga sustava Kwando–Linyandi–Chobe na sjeveru i rijeke Orange na jugu; oko 910 000 km2, prosječne visine oko 900 m. Zauzima gotovo cijelu Bocvanu, istočnu trećinu Namibije i dijelove provincija North Cape i North West u Južnoafričkoj Republici. Klima je suha, ali ne izrazito pustinjska; bezvodici pridonose pjeskovita suha tla, često crvena (željezni oksid). U prostranoj vlažnijoj zavali sjevernoga Kalaharija nalazi se unutrašnja delta Okavanga, čiji rukav Boteti za kišne sezone puni povremena slana jezera u najnižem dijelu zavale Makgadikgadi. Prevladavaju stepa i savana, koja prema jugu i zapadu prelazi u polupustinju i pustinju (s kilometarski dugim sipinama visine do 100 m). Malobrojna naselja. Nebantu domoroci jesu San (Bušmani) i Hotentoti (Khoikhoi), dijelom raseljeni i prisiljeni na napuštanje tradicionalnoga načina života. Bantu-stanovništvo i bijelci novopridošlice su od kraja XVIII. st. naovamo. Tradicionalno važno stočarstvo, u novije doba rudarstvo (od otkrića dijamanata kraj Orape u Bocvani 1971) i turizam. Na jugu su najveći parkovi – NP Kalahari Gemsbok u Južnoafričkoj Republici (osnovan 1931, 9591 km2) na koji se nastavlja NP Gemsbok u Bocvani (osnovan 1971, oko 9600 km2). U središnjem dijelu ističe se Central Kalahari Game Reserve u Bocvani, dok na sjeveru privlači bujan živi svijet delte Okavango i gorje Tsodilo sjeverozapadno od delte koje je zbog drevnih stijenskih crteža 2001. godine proglašeno svjetskom baštinom Uneska.