Vjekoslav Kaleb
Kaleb, Vjekoslav, hrvatski književnik (Tisno, Murter, 27. IX. 1905 – Zagreb, 13. IV. 1996). Učitelj u selima Dalmatinske zagore od 1924. Sudionik Narodnooslobodilačkoga pokreta. Nakon II. svjetskog rata urednik časopisa Književnik (1945) i Republika (1945–50). Kao vrstan prozaik afirmirao se već prvim zbirkama novela Na kamenju (1940) i Izvan stvari (1942), obrađujući tradicionalne teme na modernistički način. Nakon rata nastaju pod utjecajem socrealizma ostvarenja Brigada (1945), Kronika dana (1947), Ponižene ulice (1950) i Bijeli kamen (1954), da bi u remek-djelu Divota prašine (1954) opisivao ratne prilike oslobođen normativnih okvira, koristeći se modernističkim postupcima. Kasnija djela (Smrtni zvuci, 1957; Nagao vjetar, 1959; Bez mosta, 1986) obilježava okretanje urbanoj tematici te psihološkoj analizi s primjesama takozvanoga magijskog realizma. Pisao još i filmske scenarije, književne kritike i publicističke tekstove (Luk i strijela, 1963). Jedan od istaknutijih modernih hrvatskih prozaika. Redoviti član JAZU od 1961. Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo 1967.