kalvinizam, Institutio christianae… (Temelji kršćanstva)
kalvinizam, Jean Calvin
kalvinizam, grana u protestantskom pokretu zasnovana na naučavanju francusko-švicarskoga reformatora → J. Calvina, jednog od nositelja drugoga vala Lutherove reformacije. Nastao je u Ženevi, gdje je Calvin 1541. organizirao prvu Reformiranu crkvu. Odande se raširio, osim po Švicarskoj i Francuskoj (→ hugenoti), i po sjevernoj Nizozemskoj, Škotskoj (→ puritanci), Belgiji, skandinavskim zemljama, nekim dijelovima Njemačke (Heidelberški katekizam, 1563), a prodro je i u Litvu, Poljsku, Mađarsku, Slovačku, odakle je poslije mahom potisnut. Osobito se učvrstio u SAD-u, gdje i danas djeluju mnogobrojne kalvinističke protestantske sljedbe. Učenje je izraženo u Calvinovu djelu Zasada kršćanske religije (1536) i kasnijem priručniku Ženevski katekizam (1542), a glavne su mu osobine: teocentrizam, pesimističan stav prema čovjeku, ikonoklazam i radikalno shvaćena predestinacija (predodređenje). Od katolicizma se razlikuje protestantskim učenjem o spasenju (sama vjera, milost i Biblija bez kršćanske tradicije i sakramenata), a od luteranstva radikalnom predestinacijom i učenjem o neodoljivoj milosti. Kalvinistička zajednica ima četiri kategorije vjerskih službenika: pastore, doktore, starješine (prezbiteri) i đakone. Kalvinistički moral zastupa etički rigorizam i svjetovnu askezu (umjerenost, čednost, skromnost i poslovnost); uspjeh u poslu i stjecanju materijalnih dobara smatra se Božjim blagoslovom i znakom odabranosti.