 |
|
| Službeni naziv: | Kraljevina Kambodža, Preăh Réachéanachâkr Kâmpuchéa |
| Površina: | 181 035 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 12 487 000 (69 stanovnika/km2); 17% gradsko |
| Glavni grad | Phnum Pénh (Phnom Penh) 999 800 stanovnika(procjena 1988) |
| Upravna podjela | 24 provincije |
| Službeni jezik | kmerski |
| Valuta | riel = 100 sena |
Kambodža, država u jugoist. Aziji (juž. dijelu Indokine), izlazi na Sijamski zaljev (dio Južnokin. mora); graniči s Tajlandom na Z i S, Laosom na S te Vijetnamom na I; ima 443 km morske obale.
Prirodna obilježja
hramovi u starom gradu Phnom Udonyju
Phnom Penh
Phnom Penh
S o. 180 tis. km2 K. je najmanja zemlja u Indokini. U prirodnogeogr. smislu dominira sred. nizina oko donjeg toka Mekonga i njegova pritoka te jezera Tônlé Sap. Nizina je građena od glinovitih nanosa Mekonga, najvećim je dijelom na visini samo 5–20 m n.m., a redovite poplave i dalje nanose plodni mulj. Gotovo sa svih strana nizina je “obrubljena” nešto višim valovitim platoima i uzvisinama koje čine prir. granicu zemlje. Na SI i I pruža se zaravan na o. 350 m visine i ogranci Anamskog visočja koji dosežu blizu 1500 m. Na J se uzdiže gorje Phnum Chuor Dârmei, a na rijetko naseljenom JZ, između nizine i Sijamskog zaljeva, pruža se Phnum Chuor Krâvanh (Kardamonsko gorje), s najvišim vrhom zemlje, Phnum Aôral (1771 m). Građeno je od kristalinskih stijena i vapnenaca, a prema obali spušta se dosta strmo. Na S nizinu uokviruje pješčenjački strmac visine 200–550 m koji se pruža duž tajlandske granice u dužini od više od 350 km. Obala je dobro razvedena, s uskom priobalnom nizinom. Među mnoštvom otoka najveći su Kong, Rung, Tang, Smach i dr. Klima je pod utjecajem monsunskih strujanja koja određuju dva gl. godišnja doba i dva kratka prijelazna razdoblja. Od sred. svibnja do poč. listopada puše ljetni jugozap. monsun koji donosi vlagu i padaline. Najviše, preko 5000 mm, ima ih na jugozap. pristrancima Kardamonskoga gorja, dok nizine primaju 1200–1500 mm. Od studenog do sred. ožujka sa SI puše zimski monsun koji donosi nešto svježije vrijeme, s povremenom naoblakom i malom količinom padalina. Sr. godišnja temp. u najvećem dijelu zemlje je 28–30 °C, u siječnju 26–27 °C, a u travnju 33–35 °C, uz vrlo visoku vlagu. Usprkos vrlo nagloj i nekontroliranoj sječi u posljednjih 20–30 g., šume još pokrivaju više od pol. površine zemlje. Primorske padine juž. gorja prekrivene su netaknutom trop. kišnom šumom, a u priobalju se mjestimično javljaju šume mangrova. U ist. dijelu zemlje prevladavaju listopadne i vazdazelene listićave šume s visokim drvećem ispod kojega je bujno raslinje bambusa, ratana, palmi, kaučukovca i dr. Zbog deforestacije mnoga su područja izložena intenzivnoj eroziji, posebice duž vijetnamske i tajlandske granice. Najveći dio nizine prekrivaju rižina polja, oranice, travnjaci i močvare, a na višim zaravnima prevladavaju savane s travama i do 1,5 m. Gotovo cjelokupno ozemlje K. odvodnjava Mekong koji dotječe iz Laosa, kroz Kambodžu protječe u duljini od o. 500 km, a s poč. goleme delte ulazi u Vijetnam te se ulijeva u Južnokin. more. Među najvećim pritocima su Tônlé Kong, Tônlé San, Prek Te, Sab i dr. Oni su važni plovni putovi, a tijekom poplava prirodno natapaju rižina polja. Porječju Mekonga ne pripada samo nekoliko manjih tokova na JZ. Najveće jezero Kambodže i cijele jugoist. Azije je Tônlé Sap (Veliko jezero). U sušnom razdoblju duboko je samo 1–3 m, a zauzima površinu od o. 2700 km2. U jezero se ulijevaju brojne rijeke iz zap. dijela zemlje (Sreng, Sen i dr.), a odvodnjava se prema Mekongu rijekom Sab (duga o. 100 km). Tijekom kišnog razdoblja, kada vodostaj Mekonga jako poraste, voda teče Sabom u suprotnom smjeru, jezero se povećava na više od 10 000 km2, a dubina na 10–14 m. Jezero je vrlo važno za ribolov i uzgoj ribe (većinom šaran) koja je važan sastojak prehrane.
Stanovništvo
Veliku većinu, više od 90%, čine Kmeri, a manjine su Vijetnamci (o. 5%), Kinezi (3%) i vrlo malen broj drugih naroda u gorjima na I i JZ. Služb. jezik je kmerski, piše se posebnim pismom, a pripada monkmerskoj skupini austroazijske jezične porodice. Prostorni razmještaj stanovništva izrazito je neravnomjeran – u nizinskom području oko jezera Tônlé Sap i donjeg toka Mekonga, na o. 25% površine, živi o. 90% st. zemlje. Nasuprot tome, rubni dijelovi, posebice na JZ i S, vrlo su rijetko naseljeni. Na sliku naseljenosti utječu zaostali milijuni mina u minskim poljima koja su smanjila prostor raspoloživ za naseljavanje. Ratna zbivanja koja su različitim intenzitetom trajala gotovo 30 g. snažno su se odrazila na demografske trendove – stradalo je više od 1 mil. ljudi (prema nekim procjenama i blizu 3 mil.), a od više stotina tis. izbjeglica u druge zemlje mnogi se još nisu vratili. K. je tradicionalno zemlja s velikim udjelom ruralnog stanovništva. Početkom građ. rata 1970. počele su jake migracije prema gradovima, os. prema Phnom Penhu, koji se povećao s pola na 2 mil. st. Dolaskom Crvenih Kmera na vlast počinje raseljavanje gradova, smanjenje stupnja urbanizacije i redistribucija st. u seoska naselja. Danas u gradovima živi manje od petine st. Jedini veliki grad je gl. grad, Phnum Pénh (Phnom Penh), s blizu 1,5 mil. st. Ostali veći gradovi: Kâmpóng Saôm / Sihanoukville (157 100 st.), Batdâmbâng (150 500) i Siem Réab (122 700). Podaci o demografskim kretanjima ugl. su rezultat procjena, jer za duga razdoblja nema služb. statistike. Veliki gubici tijekom ratova, pogotovu sred. 1970-ih, zaustavili su porast broja stanovnika, da bi od 1980-ih, poglavito zbog visoka nataliteta (više od 35‰), stanovništvo nastavilo brzo rasti. Stopa rodnosti poč. 2000-ih kreće se od 27–29‰, a stopa smrtnosti 9–12‰. Posljedica je vrlo velik udio mladog st.: mlađih od 15 g. je o. 40%, a starijih od 65 g. samo o. 3%. Očekivano trajanje života o. 55 g. Ratovi su poremetili i spolnu strukturu – u ukupnom st. ima o. 10% više žena nego muškaraca, a u pojedinim je dobnim skupinama taj omjer i znatno nepovoljniji. Više od 90% st. su budisti theravada, a od ostalih religija najznačajnije su mahajana budizam, katoličanstvo i islam. Manji narodi u planinskom području većinom su animisti. Nepismeno je o. 20% muškaraca i više od 40% žena, a velik je udio odraslih bez završene škole. Nakon potpunog raspada, obrazovni sustav polako se uspostavlja, ali nedostaje obrazovanih učitelja, školskih zgrada, knjiga i druge opreme. Jedino sveučilište je u gl. gradu.
Gospodarstvo
Usprkos napretku posljednjih godina (1999. bila je prva cijela godina mira od 1970), K. i dalje osjeća posljedice dugotrajnih ratova. Gospodarstvo je razoreno, investicije pristižu sporo zbog nepovjerenja investitora u sigurnost, slabo obrazovane radne snage i nedostatne infrastrukture. Zbog slabo organizirane uprave vrlo je raširena siva ekonomija, a zemlja uvelike ovisi o stranoj pomoći i još spada među siromašnije u svijetu. Vrijednosti brzog rasta (visoke stope) donekle varaju zbog vrlo male baze, a i taj rast ograničen je na gl. i još nekoliko gradova, dok ruralni prostori s velikim brojem st. i dalje ostaju i bez osnovne infrastrukture. Sljedećih godina među gl. teškoćama bit će otvaranje novih radnih mjesta za mnogobrojne mlade koji ulaze u kontingent radno sposobnog st. Poljoprivreda je i dalje vrlo važan sektor: zapošljava o. 3/4 st. i daje više od trećine dohotka. Do 1970. K. je bila i izvoznik riže, iako je zbog nedostatka sustava natapanja bila moguća samo jedna žetva godišnje. Od 1975. ukida se priv. vlasništvo i provodi kolektivizacija, što je poč. 1990-ih napušteno. Ipak, za ratnih godina proizvodnja je drastično opala te se često javlja glad. Znatne potencijalno obradive površine su minirane. Riža se uzgaja na 80% obradivih površina, ostale kulture su kukuruz, manioka, soja, slatki krumpir i drugo povrće, juta, pamuk, voće. Raste sječa drveta (ponegdje i prekomjerno, dominiraju strane tvrtke koje imaju koncesije), ugl. tamo gdje postoji infrastruktura za transport. Nakon rata ponovno raste proizvodnja kaučuka. U ribarstvu je važnije slatkovodno (Tônlé Sap) i to za domaću potrošnju. K. oskudijeva rudnim bogatstvima i energetskim izvorima. Ima nešto fosfata i zlata, vadi se drago i poludrago kamenje. Nalazišta ugljena i želj. rude nisu ekonomski isplativa, a u podmorju se traži nafta. El. energija dobiva se od uvozne nafte, nešto u hidroelektranama, a projekt velike elektrane na Mekongu sporan je zbog ekoloških utjecaja. Velik udio ruralnog st. nema el. struje. Ind. je slabo razvijena zbog nedostatka sirovina i energije, nedostatne infrastrukture i investicija te zastarjele tehnologije i slabo obrazovane radne snage. Najvažnije su prehr. (ljuštionice riže, prerada ribe), tekst. te građev. i drvna ind. Tek posljednjih godina u gosp. strukturi važniji postaje turizam, ali ugl. na području gl. grada i Angkora. Vanjskotrgovinska bilanca je negativna (procj. za 2004. -500 mil. USD), a uvoz još raste brže od izvoza. Izvoze se tekstil, odjeća i obuća, drvo, kaučuk, a uvozi nafta, vozila, strojevi, farmaceutski proizvodi, cigarete, građev. materijal. O. 60% izvoza usmjereno je na SAD, a važnije su još Njemačka, Vel. Britanija i Singapur. Uvozi se najviše iz Tajlanda, Singapura, Kine, Vijetnama i Japana. Promet je slabo razvijen, najvažniji su cestovni i unutar. plovidba, ali oba oblika trpe štete od poplava. Mekong je veza S i J zemlje, ali i prepreka povezivanju I i Z. Želj. pruga (više od 600 km) od gl. luke Kâmpóng Saôm preko Phnom Penha do Tajlanda je uskotračna i u vrlo lošem stanju. U Phnom Penhu je međunar. zračna luka.
BNP (2002): 4,01 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 36%, industrija 28%, usluge 36%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 74%, industrija 8%, usluge 18%
Nezaposlenih (2003): 3,5%
Inflacija (1990–2001): 21,7 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001): 5,0 %/god.
Uvoz (2002): 1,80 mlrd. USD
Izvoz (2002): 1,70 mlrd. USD
BNP (2002): 4,01 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 36%, industrija 28%, usluge 36%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 74%, industrija 8%, usluge 18%
Nezaposlenih (2003): 3,5%
Inflacija (1990–2001): 21,7 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001): 5,0 %/god.
Uvoz (2002): 1,80 mlrd. USD
Izvoz (2002): 1,70 mlrd. USD
Povijest
divovske skulpture, Bayon
palača princa Sihanuka u Phnom Penhu
detalj hrama Angkor Vat
U I. st. na području K. ustrojena je kmerska država Fu-Nan, koju su u delti Mekonga osnovali useljenici iz Indije; od II–V. st. izrasta u najjaču državu na Indokin. potkontinentu. U V. st. ustrojena je druga kmerska država Čenla, isprva u zavisnosti od Fu-Nana, od koje se oslobađa koncem istog st. i u VI. st. širi na sjev. K. i juž. Laos. Koncem VII. st. Čenla se raspada na sjev. i juž. državu; u IX. st. sjev. država s gl. gradom Angkorom počinje se nazivati Kambodža; za vladanja Džajavarmana II. (790–877) izgrađuje se snažna nac. država. U doba Surjavarmana II. (1113–50) zavladala je cijelim Malajskim poluotokom i postala najveća država u Indokini. Od XIII. st. područje K. potresaju upadi Mongola i naroda Thai iz juž. Kine; 1431. Angkor je napušten, a prijestolnicom postaje 1434. Phnom Penh. Tijekom idućih st. za vlast nad K. bore se Sijam (Tajland) i Anam (Vijetnam). Od konca XVIII. st. započinje franc. prodor u K. God. 1863–64. K. dospijeva pod franc. protektorat, a 1887. u sastav Franc. Indokine. Ugovorom iz 1907. Sijam je Kambodži vratio neka zauzeta područja. U II. svj. ratu pod jap. okupacijom. Neovisnost proglašena 1945; iduće god. Francuska opet uspostavlja svoju vlast, a 1949. K. stječe nezavisnost kao pridružena zemlja u sastavu Franc. Zajednice. Potpun suverenitet i teritorijalni integritet stječe 1955. Iste je god. odstupio kralj Norodom Sihanuk (1941–55) i vlast prepustio ocu Norodomu Suramaritu (1955–60), nakon čije je smrti K. proglašena republikom; prvi predsj. postao je Norodom Sihanuk, prvak Socijalist. nar. zajednice. God. 1970. desničarski general Lon Nol, uz amer. pomoć, svrgava N. Sihanuka s vlasti i uspostavlja diktaturu; 1971. preuzima predsjedničke funkcije. Sihanuk 1970. utemeljuje Ujedinjenu nac. frontu Kambodže i kraljevsku vladu nac. jedinstva. U građ. ratu Narodnooslobodilačka armija (Sihanukove pristaše i Crveni Kmeri) pod vodstvom Pola Pota zauzimaju (1975) Phnom Penh i protjeruju intervencionističke postrojbe. Sihanuk ponovno postaje predsj. države (ubrzo napušta položaj), ali stvarnu vlast ima predsj. vlade Pol Pot koji provodi radikalnu ljevičarsku diktaturu i progoni polit. protivnike (više od 1 mil. žrtava). Sukobi s Vijetnamom prerastaju u otvoreni rat; 1979. vijetnamske postrojbe okupiraju K. i uspostavljaju sebi naklonjen režim Henga Samrina. Snažan protuvijetnamski pokret doveo je do povlačenja vijetnamskih postrojba 1989. God. 1991. uspostavljeno je primirje te započeo postupan proces smirivanja i demokratizacije; na mjesto predsj. države vraća se N. Sihanuk. God. 1993. provedeni su izbori pod pokroviteljstvom UN-a na kojima je pobijedila monarhistička stranka; obnovljena je ustavna monarhija, a kraljem postaje N. Sihanuk. Idućih god. nastavio se građ. rat između više politički suprotstavljenih strana (Crveni Kmeri, pristaše N. Sihanuka, provijetnamska struja i dr.). Na kraju XX. st. u K. se smjenjuju razdoblja građanskog rata i primirja.