 |
|
| Službeni naziv: | Republika Kamerun, République du Cameroun, Republic of Cameroon |
| Površina: | 475 442 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 15 769 000 (33 stanovnika/km2); 50% gradsko |
| Glavni grad | Yaoundé (Jaunde), 129 400 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 10 provincija |
| Službeni jezici | francuski, engleski |
| Valuta | CFA franak = 100 centa |
Kamerun, država u sred. Africi, izlazi na Gvinejski zaljev (Atlantski ocean); graniči s Nigerijom na SZ, Čadom na SI, Srednjoafr. Republikom na I, Kongom, Gabonom i Ekvatorskom Gvinejom na J; ima 402 km morske obale.
Prirodna obilježja
Yaoundé
Douala
Prema položaju u ekvatorskoj Africi i pružanju od Gvinejskog zaljeva sve do jezera Čad, K. čini prijelaz i vezu Zap. i Sred. Afrike. Razlikuju se četiri gl. prir. cjeline. Juž. Kamerun prostire se j od r. Sanage, od obale u unutrašnjost do granice sa Srednjoafr. Republikom. Sastoji se od 40–50 km široke priobalne nizine i prostrana, šumovita platoa građenog većinom od starih kristalinskih stijena, sr. vis. od o. 600 m. Zap. regija pruža se od obale s od Sanage na SI duž granice s Nigerom. To je ugl. planinsko područje građeno od vulkanskih stijena. U neposrednoj blizini obale uzdiže se aktivni vulkan Mont Cameroun, s 4095 m najviši vrh zemlje i cijele Zap. Afrike. U području sred. Kameruna između gorja na Z, te rijeka Sanage na J i Bénoué na S, pruža se visočje Adamaoua (Massif de l’Adamaoua), također vulkanskog podrijetla, djelomično razlomljeno tektonskim pokretima, visine većinom 750–1400 m. Sjev. regija zauzima niže područje koje se postupno spušta prema zavali jezera Čad. Iz ravnice mjestimično strše uzvisine građene od otpornijih stijena; na I se prostire široka poplavna nizina r. Logone, a na Z gorje Mandara. Kao posljedica položaja u ekvatorskom pojasu, klimu Kameruna obilježavaju visoke temperature tijekom cijele godine. Sr. godišnje temp. kreću se između 21 i 28 °C, ali najviše dnevne često premašuju 40 °C. Nešto je svježije samo na većim nadmorskim visinama. Količina i godišnja raspodjela padalina regionalno se dosta razlikuju. Najkišniji su juž. i zap. dijelovi zemlje sa samo jednim slabo izraženim sušnim razdobljem koje traje od prosinca do veljače. Količina padalina kreće se između 3000 i 4000 mm, a na zap. padinama Kamerunske gore doseže i 10 000 mm na godinu uza svakodnevnu kišu. Prema S količina padalina se smanjuje i mijenja se odnos kišnih i sušnih razdoblja. U sred. visočju padne 1500–2000 mm, najviše u gl. kišnom razdoblju listopad–studeni, a ostalo od svibnja do lipnja. Gl. sušno razdoblje je od prosinca do svibnja, a sekundarno od lipnja do rujna. Na S padalina je još manje, 500–700 mm (na krajnjem S i manje), uz po jedno sušno (listopad–svibanj) i kišno razdoblje. Na J trop. kišna šuma zauzima 2/3 područja, obiluje biljnim vrstama i stanište je mnogobrojnih životinja. Po sastavu vrsta i izgledu razlikuju se šumska područja na visinama ispod i iznad 1200 m. Iznad 2500 m prevladavaju travnjaci. U priobalju, posebice uz ušća rijeka, rastu šume mangrova. U sred. Kamerunu trop. kišna šuma prelazi u mješovitu, s nešto listopadnog drveća, a dalje prema S u savanu s galerijskim šumama uz rijeke. Još sjevernije trave postaju sve niže, a drveće rjeđe. Šume pokrivaju oko pol. teritorija. Riječna mreža dobro je razvijena, a mogu se izdvojiti četiri gl. drenažne cjeline. Izravno prema Gvinejskom zaljevu odvodnjava se veći dio juž., zap. i sred. Kameruna. Okosnicu ovog slijeva čini Sanega s pritocima (Mbam, Djérem, Lom), tu spadaju i manje rijeke Nyong, Nrem i dr. Jugoistok Kameruna se preko Sanghe i pritoka odvodnjava prema r. Kongu. Dio sred. i sjev. Kameruna odvodnjava r. Bénoué, s pritokom Faro, prema Nigeru. Ostali je dio sjev. Kameruna bez vanj. otjecanja, pripada porječju r. Logone koja se ulijeva u jezero Čad. Kamerunu pripada manji dio toga jezera.
Stanovništvo
selo
Stanovništvo se odlikuje vrlo velikom raznolikošću s više od 200 etničkih skupina (naroda – plemena), a većina se može svrstati u jednu od triju gl. skupina. Bantu-narodi žive većinom na J i I, među najbrojnijim skupinama su Fangi, Duala i Ewondo. Na Z žive Semibantu (Bamileke, Tikar, Bafut i dr.), a na S sudanski narodi (Bana, Bata, Fali, Nduru i dr.). Od ostalih naroda najznačajniji su politički utjecajne Fulbe (Fulani) koje žive na S, dijelom kao polunomadski stočari, a dijelom u gradovima gdje se bave trgovinom, te najstarije stanovništvo, Pigmeji, koji u manjim skupinama žive u prašumama na JI zemlje. Europljana ima o. 20 000, gotovo isključivo u gradovima. Služb. jezici: francuski (o. 80%) i engleski (20%, ugl. na Z zemlje), a govore se i jezici pojedinih jezičnih skupina. Gustoća naseljenosti dosta je neravnomjerna: najgušće su naseljeni obala i zap. dio zemlje (više od 100 st./km2) te savansko područje na S. Drugdje je gustoća manja, najmanja na visočju Adamaoua i na J, gdje je malo iznad, te na JI ispod 10 st./km2. U gradovima živi oko pol. st. zemlje. Najveći je grad luka Douala (1 338 100, grad. regija 1,7 mil. st.), a zatim gl. grad Yaoundé (1 299 400 st., grad. regija 1,74 mil. st.). Ostali veći gradovi: Garoua (436 900), Kousséri (436 000), Bamenda (393 900) i Maroua (320 tis.). Porast st. od 26‰ (prosj. 1980–2001) u svj. razmjerima je brz, ali uobičajen za supsaharsku Afriku. Posljednjih godina stopa rodnosti kreće se o. 35‰, a smrtnosti o. 15‰ uz vrlo visoku stopu smrtnosti dojenčadi (10–15%, pojedinih godina i više). Očekivano trajanje života je o. 48 g. To se, uz visoku rodnost, odražava na dobnu strukturu: medijalna starost malo je viša od 18 g., stanovništvo mlađe od 15 g. čini 42%, a starije od 65 g. manje od 4% ukupnog broja st. U vjerskoj strukturi prevladavaju kršćani (35% katolika, 18% protestanata). Nešto više od 20% čine muslimani čiji se broj i udio najviše povećava, a dosta su raširena i tradic. vjerovanja. Nepismeno je o. 20% muškog i više od 35% ženskog st. Iako je osnovno školovanje obvezno, problem je neredovito pohađanje nastave, posebice na S (manje od 50% djece školske dobi) i slaba opremljenost škola. Sveučilište u Yaoundéu osnovano je 1962, a poč. 1980-ih otvorena su i četiri regionalna kampusa.
Gospodarstvo
K. je jedna od gospodarski stabilnijih afr. zemalja koja se nakon osamostaljenja dosta brzo razvijala. Ipak, pad cijena gl. izvoznih proizvoda (nafta, kakao, kava, pamuk) sred. 1980-ih uzrokovao je proračunske gubitke i financ. krizu, povećanje vanj. duga i pad BNP-a za više od 60% tijekom jednog desetljeća. Nerazvijen financ. sektor koji ne omogućava investicijska ulaganja te kolebanja cijena na svj. tržištu gl. su razvojni problemi koji otežavaju praćenje programa koje je propisao MMF. U gosp. strukturi vrlo je važna poljoprivreda jer zapošljava skoro 3/5 stanovništva i daje 2/5 BNP-a i nekoliko važnih izvoznih proizvoda. Osim u proizvodnji komerc. kultura, prevladavaju manja gospodarstva na kojima se većinom za vlastite potrebe uzgajaju grah, krumpir, manioka, jam, riža, banane, kukuruz, proso, kikiriki i dr. Osim tradicionalno važnih kultura (kakao, 5.–6. u svijetu, i kava), radi povećanja raznolikosti uspješno se u komerc. proizvodnju uvode pamuk, uljevita palma, šećerna trska i kaučukovac. Stočarstvo je razvijeno u sjev. dijelovima zemlje. Najviše se uzgajaju goveda, zatim koze i ovce, a u nemuslimanskim dijelovima i svinje. Među važnim izvoznim proizvodima je drvo iz trop. šuma (tikovina, mahagonij, ebanovina, sapeli), ali taj je sektor gotovo u potpunosti u vlasništvu stranih tvrtki. Među važnijim prirodnim bogatstvima je nafta koja se iz podmorja vadi od sredine 1970-ih, ali zalihe su ograničene. Nalazišta plina u blizini nigerijske granice i boksita u visočju Adamaoua još se ne koriste zbog visokih investicijskih troškova i slabe infrastrukture. Slično je i s nalazištima željezne rude (Kribi) i urana. U ist. dijelovima zemlje ima zlata. Hidroenergija se iskorištava na rijekama Sanagi i Bénoué. Ind. je za afr. prilike dosta dobro razvijena. Prevladava proizvodnja robe za domaće potrebe da bi se smanjio uvoz (odjeća, gume, cement, umjetna gnojiva i dr.), te prerada poljoprivr. proizvoda, drvna i petrokem. ind. Prevladavaju manja i srednja poduzeća. Za izvoz je važna tvornica aluminija u gradu Edéi gdje se prerađuje gvinejski boksit. Uvoz i izvoz su ujednačeni, predznak trgovinske bilance ovisi o kolebanju cijena gl. izvoznih proizvoda. Nafta i derivati daju više od polovice vrijednosti izvoza, a važni su još drvni proizvodi, kakao, kava, aluminij, pamuk. Gl. partneri: Italija, Francuska, Španjolska, Nizozemska i SAD. Uvoze se strojevi, različite sirovine i poluprerađevine, vozila, el. uređaji, prehr. proizvodi, najviše iz Francuske, Nigerije, Njemačke, SAD-a, Japana. Promet je razmjerno dobro razvijen na JZ zemlje, dok drugdje zaostaje, posebice na JI i S koji je tradicionalno izoliran. Manje od 20% cesta ima tvrdu podlogu pa su mnoge u kišnom razdoblju neprohodne. Želj. pruga (još nije dovršena planirana transkamerunska) modernizirana je samo između Douale i Yaoundéa. Preko luke Douale ide 95% pom. prometa, a ona služi i za izvoz iz Čada i Srednjoafr. Republike. Douala je i gl. međunar. zračna luka. Za trgovinu s Nigerijom važna je riječna luka Garoua koja je otvorena samo 2–3 mj. godišnje jer je r. Bénoué u gornjem toku samo toliko vremena plovna.
BNP (2002): 9,06 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 42%, industrija 20%, usluge 38%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 58,2%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2002): 30%
Inflacija (1990–2001): 4,9 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 2,4 %/god.
Uvoz (2002): 2,37 mlrd. USD
Izvoz (2002): 2,10 mlrd. USD
BNP (2002): 9,06 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 42%, industrija 20%, usluge 38%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 58,2%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2002): 30%
Inflacija (1990–2001): 4,9 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 2,4 %/god.
Uvoz (2002): 2,37 mlrd. USD
Izvoz (2002): 2,10 mlrd. USD
Povijest
maska Bamileka
Od V. do XV. st. na području sjev. K. opstojala je država naroda Sao, koju je naslijedila država Kotoko. God. 1472. obale juž. K. otkrivaju Portugalci; prema r. Vuri, koju su nazvali Rio de Camarões, cijela zemlja dobiva ime K. Od XVI. st. tamo su niz., a od XVIII. st. brit. i franc. naseobine i misije; gospodarstvo se zasniva na trgovini robljem i bjelokosti. U XVII. st. u sjev. K. utemeljen je sultanat Mandara; uništen u XIX. st. invazijom islamiziranog naroda Fulana. U sred. K. nastaju u XVII. st. države Bali i Bamum; poč. XIX. st. u priobalju se ustrojava država Duala, a Fulani stvaraju više državica u sjev. i sred. K. Od 1860-ih započinje njem. kolonizacija; 1884. K. dospijeva pod njem. protektorat. Česti ustanci starosjedilaca (1884, 1891–95, 1905, 1911. i 1914). U I. svj. ratu K. dospijeva pod brit.-franc. upravu; razdiobom njihovih interesnih područja 1919. veći dio K. pripao je Francuzima; obje zemlje dobivaju 1922. mandat Društva naroda za upravu nad K. Poslije 1945. K. je starateljsko područje UN-a; uprava je povjerena Francuskoj i Vel. Britaniji. Brit. dio K. upravno je pripojen Nigeriji, a franc. dio priključen je 1946. Franc. zajednici. Protukolonijalni pokret okuplja se oko Nac. unije; 1955–57. izbijaju masovni prosvjedi protiv kolon. vlasti. God. 1957. K. stječe djelomičnu samoupravu; 1958. predsj. vlade postaje prvak Kamerunske unije Ahmadou Babatoura Ahidjo. God. 1959. K. stječe širu samoupravu (osim vanj. politike, obrane i financija). Franc. K. stekao je neovisnost 1960. (Republika K.); prvi predsj. A. B. Ahidjo (do 1982). Na osnovi plebiscita 1961. u Brit. K., sjev. područja ostala su u Nigeriji, a juž. krajevi sjedinjeni su s Republikom K. u federalnu republiku K. (od 1972. unitarna republika). Od 1966. u K. je jednostranački sustav; vlada stranka Kamerunske nac. unije. Od 1982. predsj. je Paul Biya; provodi preustroj vlade; višestruki drž. udari protiv njega nisu uspjeli.