kanconijer, stranica iz Petrarkina
Kanconijera
kanconijer (tal.), isprva zbirka trubadurskih pjesama s katalonskog, port., aragonskog i kastiljanskog dvora. U XIII. st. nastaje k. port. kraljeva Cancioneiro del rei Dom Dinis s pjesmama 300 trubadura, a jedan je od najpoznatijih Cancionero de Baena (o. 1445). Kanconijeri postaju popularni i u Italiji te u ostalim dijelovima Europe. Uz dvorske kanconijere (cancioneros palacianos) skupljaju se zbirke raznih pjesnika i različitih pjesama (cancioneros generales), među kojima je najopširniji Cancionero general Hernanda del Castilla (1511), a poslije nastaju zbirke pojedinih pjesnika (cancioneros particulares), zbirke posvećene jednom predmetu (cancioneros especiales) te zbirke nar. pjesama (cancioneros populares). Među najpoznatije ubraja se Petrarkin Kanconijer. Javlja se i u starijoj hrv. književnosti, a najznačajniji je k. ili zbornik Nikše Ranjine iz 1507, a tako se nazivaju i zbirke pojedinih pjesnika (Ranjina, Bunić i dr.).