Karaman, Ljubo, hrv. povjesničar umjetnosti i konzervator (Split, 15. VI. 1886 – Zagreb, 19. IV. 1971). Studirao povijest i geografiju u Beču. Doktorirao povijest umjetnosti kod M. Dvořáka i J. Strzygowskog (pobio njegovu tezu o biz. odn. langobardskom podrijetlu starohrv. pleterne ornamentike). U Splitu suradnik F. Bulića, a kao ravnatelj Konzervatorskog zavoda u Zagrebu razvio značajnu aktivnost na organiziranju konzervatorske službe. Proučavao spomenike Dalmacije od antike do baroka; obrađivao ih monografski, kao topografske cjeline ili po razdobljima (Palača cara Dioklecijana, 1927, zajedno s F. Bulićem). Posebno se ističu njegovi radovi na starohrv. arheologiji; na tom je području dao brojne radove fundamentalne važnosti: Iz kolijevke hrvatske prošlosti; Umjetnost u Dalmaciji XV. i XVI. vijeku; Buvina.