Karlo IV. Luksemburški, Prag, katedrala
Karlo IV. Luksemburški, rim.-njem. car (Prag, 14. V. 1316 – Prag, 29. XI. 1378). Sin češ. kralja Ivana Luksemburškog. Odgojen na dvoru franc. kralja Karla IV. God. 1331. očev namjesnik u Italiji, a 1333. moravski markgrof. Pristaša pape Klementa VI.; dio njem. knezova izabrao ga je za protucara Ludvigu IV. Bavarskom (1346). Nakon očeve smrti okrunjen za češ. kralja (1346), a nakon smrti Ludviga Bavarskog (1347) priznat i za njem. kralja. Održavao dobre odnose s papom; 1355. okrunjen za kralja Lombardije, a iste god. i za rim.-njem. cara. Tijekom vladanja davao prednost očevini (Češ. Kraljevstvo). God. 1356. objavio Zlatnu bulu kojom su utvrđene ustavne norme Carstva i određen položaj Češke prema Carstvu (kao suverene države). Dao sastaviti zakonsku osnovu zvanu Statuta ili Constitutiones (poslije Maiestas Carolina), po kojoj je Kruna nositelj suverenih prava države, a vladar samo povremeni vršitelj tih prava; češ. su je staleži odbili potvrditi te je uskoro opozvana. U cilju jačanja sred. drž. vlasti nastojao ograničiti povlastice krupnog plemstva i vratiti drž. imanja koja su velikaši nezakonito prisvojili. Poticatelj kulture, umjetnosti i školstva. Utemeljio Sveučilište u Pragu (1348), prvo u sr. Europi. Doveo u Češku hrv. glagoljaše koji su utemeljili benediktinsku opatiju Emaus (1347).