Karlo VI., rimsko-njemački car (Beč, 1. X. 1685 – Beč, 20. X. 1740). Sin cara → Leopolda I., koji ga je odredio za pretendenta na španjolsko prijestolje (1700). Od 1704. do 1711. vladao Katalonijom; rimsko-njemački car od 1711. (hrvatsko-ugarski kralj kao Karlo III.). Završetkom Rata za španjolsku baštinu (Rastattski mir, 1714) odrekao se španjolskoga prijestolja, ali je stekao španjolske posjede u Italiji (Milano, Napulj, Siciliju, Sardiniju) i španjolsku Nizozemsku. Uspješno vodio rat protiv Osmanlija (1714–18) i sklopio povoljan Požarevački mir (1718). Posljednji je muški potomak habsburške dinastije; svojoj kćeri → Mariji Tereziji nastojao osigurati pravo na prijestolje. U borbi za priznanje → pragmatičke sankcije oslabjela je vojna snaga Carstva te je nakon ponovnog rata s Osmanlijama morao sklopiti nepovoljan mirovni ugovor (Beogradski mir, 1739), kojim su izgubljene stečevine Požarevačkoga mira.