Karlo XII. (zvan Aleksandar Sjevera, Luđak sa Sjevera), švedski kralj (Stockholm, 17. VI. 1682 – kraj Fredrikshalda, danas Halden, Norveška, 30. XI. 1718). Sin → Karla XI. Okrunjen 1697. Nastavio očevu apsolutističku vladavinu. Na početku → Sjevernoga (Nordijskoga) rata porazio protušvedski savez Danske, Rusije i Poljske, prisilio Dance na sklapanje separatnoga mira (1700), pobijedio Ruse kraj Narve (1700), i Poljake sa Sasima (1702). Oborio → Augusta II. Jakog s poljskoga prijestolja i na njegovo mjesto postavio → Stanislava I. Leszczyńskoga (1704). Uspješno okončavši rat, sklopio povoljan mir u Altranstädtu kraj Leipziga (1706). U novome vojnom pohodu protiv Rusije teško poražen pri opsjedanju Poltave (1709). Na nagovor ukrajinskoga hetmana Mazepe, sklonio se k Turcima i uspio pridobiti sultana → Ahmeda III. da zarati protiv Rusije (1711–12); iako je car → Petar I. Aleksejevič (Petar Veliki) bio opkoljen, Rusi su se vraćanjem Azova Turcima uspjeli izvući bez poraza. Karlov boravak u Turskoj postao je time sve nepoželjniji te je 1712–14. bio i zatočen. Na poziv švedskih staleža pobjegao iz zatočeništva i nakon pustolovnog pohoda dopro do Stralsunda i obranio grad od pruske opsade (1714). Sakupio postrojbe i uputio se u rat protiv Norveške, ali je poginuo tijekom opsade Fredrikshalda. Njegovom smrću završava “zlatno doba” švedske povijesti kao europske velesile. Osebujna vladarska osoba, velik vojni strateg i istodobno pustolov sklon nerealnim zamislima, čest je motiv umjetničkih djela (Voltaire, Strindberg, Rigaud).