Karlovac, središte
Karlovac, Kupa
Karlovac, iz zraka
Karlovac, glazbena škola
Karlovac, grad te gradsko upravno i županijsko središte, Karlovačka županija, Pokuplje, 56 km jugozapadno od Zagreba. Smjestio se na području sutoka četiriju rijeka – Kupe, Korane, Mrežnice i Dobre, na 112 m nadmorske visine. Grad ima 46 833, a gradsko upravno područje 55 705 stanovnika (2011). Važno cestovno i željezničko čvorište. Tekstilna, metaloprerađivačka, drvna, kožarska (obuća), prehrambena (pivovara, mljekara) i kemijska industrija. Ciglana. Tiskarstvo. Crkva Presvetoga Trojstva s franjevačkim samostanom (XVII–XVIII. stoljeće). Pravoslavna crkva sv. Nikole (1784–86). Najstarija javna knjižnica i čitaonica u Hrvatskoj (osnovana 1838); Zorin dom (1893), palača Vranyczány. Gradski muzej (osnovan 1952; smješten u baroknoj palači Frankapana iz XVIII. stoljeća). Galerija »Vjekoslav Karas« (1952). Srednjovjekovni grad Dubovac (XIII–XVI. stoljeće). Osnovan 13. VII. 1579. kao tvrđava (u obliku šestokrake zvijezde) za obranu Hrvatske i austrijskih zemalja od Osmanlija, podno srednjovjekovne utvrde Dubovac. Tvrđavu dao sagraditi nadvojvoda Karlo II. Štajerski, po kojem je grad dobio ime. Osmanlije ga napadaju u više navrata u razdoblju 1592–1672. Gradske povlastice dodijelio mu kralj Rudolf II. 1581, potvrdio ih kralj Ferdinand III. 1639. U predgrađe doseljavaju trgovci i obrtnici. Kralj Leopold I. dao pregraditi utvrdu i pojačati je opkopima. Važno vojno uporište; sjedište zapovjednika hrvatske Vojne krajine (1579–1630), Karlovačkoga generalata (1630–1787) i garnizona Slunjske pukovnije (od 1746). Ulogu pograničnoga vojnog uporišta gubi nakon Austrijsko-turskoga rata (1684– 99) i Karlovačkoga mira (1699). Grad se sve više širi izvan bedema. Kraljica Marija Terezija dodjeljuje mu 15. XII. 1777. povlasticu slobodnoga kraljevskog grada; izdvojen iz Vojne krajine i vraćen Banovini Hrvatskoj u okviru novoosnovane Severinske županije. Sjedište vojne i civilne Hrvatske u sastavu Ilirskih provincija za vrijeme francuske uprave (1809–13). Od 1813. u sastavu austrijskoga Kraljevstva Ilirije. Banskoj Hrvatskoj vraćen 1822. Tijekom XVIII. i XIX. stoljeća razvijao se kao trgovačko i prometno središte (najjače u to doba u Hrvatskoj). U tom razdoblju planski su izgrađene prve ceste od Karlovca prema moru: Karolinska (1728, do Rijeke i Bakra), Jozefinska (1779, do Senja) i Lujzinska (1809, do Rijeke). U prvoj polovini XIX. stoljeća središte hrvatskoga narodnog preporoda. Gospodarski zastoj nakon gradnje željezničke pruge Zagreb–Rijeka (1873); slabi značenje kopnenih i vodenih putova, a time i uloga Karlovca kao čvorišta. Nakon II. svjetskoga rata ponovno bilježi gospodarski rast; postaje važno vojno uporište. U mnogobrojnim napadima na grad tijekom Domovinskoga rata (1991–95) ubijen je velik broj civila, oštećene su mnoge zgrade, a neka prigradska naselja (Turanj i Kamensko) gotovo su u cijelosti uništena i spaljena.