karta, A. Ortelius, Karta Panonije i Ilirika u antici, 1595.
karta (lat.) 1. Zemljovid, pojednostavljena i umanjena predodžba manjeg ili većeg dijela Zemljine površine prikazana na ravnoj plohi (listu papira). Geografski sadržaj na k. prikazan je bojama i kartografskim znakovima te upotpunjen toponimima. Izrađuje se na temelju geodetske izmjere zemljišta ili snimanja posebno opremljenih zrakoplova ili satelita. Podjela karata: opće geografske (topografske, pregledne topografske i horografske), tematske geografske (fizičko-geografske, socijalno-ekonomske i tehničke). Prvi poznati autor karte bio je Anaksimandar Miletski. 2. U astronomiji, k. neba je prikaz dijela ili čitavog neba sa zvijezdama, maglicama, planetima i ostalim nebeskim objektima. 3. Meteorološka ili sinoptička k. je prikaz čitave Zemljine površine ili njezina dijela s podacima o tlaku, temperaturi, vlazi, vjetru, oblacima, oborinama i dr. Služi za kratkoročnu prognozu vremena. Postoje prizemne sinoptičke k. s podacima izmjerenima na kopnu i moru, i visinske sinoptičke k. s podacima dobivenima mjerenjima meteoroloških podataka u atmosferi s pomoću zrakoplova, satelita, balona, radiosignala i dr.