katakombe (kasnolat.), prvotno naziv za lokalitet sa starokršć. grobljem kraj današnje crkve sv. Sebastijana u Rimu; podzemno groblje, često velikih razmjera, naročito u starokršćansko doba (najpoznatije su k. u Rimu Sebastijanove, Domiciline, Prisciline i dr.). Ponajprije mjesto za obavljanje kulta i čuvanje relikvija mučenika; s vremenom tvore izgrađeni sustav podzemnih hodnika, izgrađenih u nekoliko katova s proširenjima (cubicule, cryptae). Grobovi u k. imaju različite oblike: niša u zidu sa sarkofagom; četvrtasta niša loculi zatvorena vertikalnom pločom; veća nadsvođena niša arcosolia s grobom na dnu zatvorenim horizontalnom pločom; redovito s natpisom pokojnika, a često i starokršć. simbolima: riba, Kristov monogram, dobri pastir, golubica, jelen koji pije iz kantara i dr. K. su oslikavane zanimljivim freskama; u poč. jednostavnim kompozicijama, poslije nastaju brojni ciklusi pučkih ekspresivnih slika prema Starom i Novom zavjetu (Mojsije; Lazarovo uskrsnuće; Krist među apostolima; Majka božja s djetetom), scene iz svakodnevnog života i portreti pokojnika. Napuštene su i zaboravljene od VIII–XVI. st., a sustavno se istražuju tek od XIX. st.