kazamat ili kazamata (tal. od grč.) 1. Zatvorene prostorije u utvrdama, zaštićene od neprijateljskog topništva, služe za smještaj ljudstva, materijala i sl. ili prostorije uređene za djelovanje topničke i pješačke vatre (obrambeni, bojni k.). Kazamati mogu biti i kombinirani. 2. Na ratnim brodovima (1870– 1903) središnji jednokatni ili dvokatni oklopljeni prostor u kojem su bili smješteni topovi gl. topništva. 3. Prostorija u utvrdama za smještaj zatočenika; općenito tamnica.