Kazimir III. Veliki
Kazimir III. Veliki, poljski kralj (Kowal, Kujavija, 30. IV. 1310 – Krakov, 5. XI. 1370). Sin kralja Vladislava I. Łokieteka; brat hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete. Posljednji vladar iz dinastije Pjastovića i drugi vladar obnovljenoga Poljskoga Kraljevstva. Vladao od 1333. Višegradskim ugovorom (1335) odrekao se Šleske i time okončao teritorijalne prijepore s Češkom. Mirom u Kaliszu (1343) okončao sukobe s teutonskim redom; ugovorom stekao Kujaviju, ali izgubio Pomorje. Vodio osvajačke ratove na istoku (za Galiciju, Podoliju i Voliniju 1340–52). Ugovorima s hrvatsko-ugarskim kraljevima Karlom Robertom (1339) i Ludovikom I. (1355) regulirao pitanje nasljedstva poljskoga prijestolja: ako umre bez zakonitih muških potomaka, muška loza Anžuvinaca stječe pravo na poljsku krunu. Težio ojačati središnju kraljevsku vlast; provodio mjere centralizacije uprave i reforme u zakonodavstvu (Wiślički statut, 1347). Pridonio gospodarskom i kulturnom napretku države; utemeljio Krakovsko sveučilište (1364). Poginuo nesretnim slučajem u lovu.