Kazimir IV. Jagelović, poljski kralj (Krakov, 30. XI. 1427 – Grodno, 7. VI. 1492). Sin → Vladislava II. Jagela. Litavski veliki knez (od 1440). Kao poljski kralj naslijedio brata Vladislava III. (1447). Težio ograničiti moć krupnoga plemstva oslanjajući se na šljahtu (sitno plemstvo), kojoj je podijelio brojne povlastice (Nieszawski statut, 1454). Ratovao protiv teutonskoga reda (1454–66); mirom u Toruńu (1466) stekao istočno Pomorje s Gdańskom. U vanjskoj politici podupirao separatističke tendencije ruskih knezova spram moskovskoga velikoga kneza. Položaj nastojao učvrstiti ženidbenim vezama; supruga Elizabeta (od 1454) kći je njemačkoga i hrvatsko-ugarskoga kralja → Albrechta II. Kazimirov utjecaj na širu europsku politiku znatno je ojačao nakon proglašenja njegova sina → Vladislava II. Jagelovića za češkoga (1471) i hrvatsko-ugarskoga kralja (1490).