kič (njem.) 1. Potkraj XIX. st. izraz minhenskih trgovaca umjetnina za djela napravljena po ukusu malograđanske publike. 2. Sin. za djelo bez umj. vrijednosti; napose obilježje radova diletanata i amatera svih vrsta; neumjetnička produkcija obrta, ind. te umj. djelatnosti (slikarstva, arhitekture i kiparstva); nastaje iz želje za sviđanjem i kao dopadljiv nadomjestak umjetnosti. Nastaju po narudžbi ili kao prešutni zahtjev likovno nerazvijenog tržišta. pren Slaba ili pogrešna primjena umj. izražajnog sredstva.