Kierkegaard, Søren, danski filozof (Kopenhagen, 5. V. 1813 – Kopenhagen, 11. XI. 1855). Prethodnik suvremenog egzistencijalizma; protivnik Hegelov, njemačkog idealizma i intelektualizma, te racionalističkog i institucionalnoga kršćanstva. Iz protestantske sredine, studirao filozofiju i teologiju u Kopenhagenu, slušao neko vrijeme Schellinga u Berlinu; provodio skrovit život posvećen pisanju. Nasuprot Hegelovoj esencijalističkoj filozofiji Kierkegaard ističe vrijednost pojedinačne egzistencije. Ona ima tri stupnja ili osnovne mogućnosti: estetski stupanj (život zasnovan na dojmovima, ideal Don Juan), etički (dužnost, Sokrat), religiozni (odnos prema apsolutnome, Krist). Čovjek je uvijek slobodan izabrati bilo koju od tih mogućnosti; ta otvorenost i nesigurnost ujedno vodi do tjeskobe same egzistencije (očaj, bolest, smrt). Prevladati takvo stanje čovjek ne može vlastitom krjepošću i nastojanjem, nego samo vjerom u Boga i milošću koju mu on daje. Zato nije dovoljno pripadanje nekoj Crkvi ni apstraktno znanje o kršćanstvu, nego osobno proživljen Kristov put. Kierkegaarda su kao protivnika sustavne filozofije i racionalne religije ignorirali u XIX. stoljeću, ali je imao snažan utjecaj na protestantsku teologiju XX. stoljeća, modernu filozofiju, književnost i psihologiju. Glavna djela: Ili – ili (1843), Strah i drhtanje (1843), Pojam straha (1844), Bolest na smrt (1849).