korona
korona (lat.) 1. U ant. doba, vijenac koji je stavljan na glavu označavajući čast ili dostojanstvo nositelja; u Ateni su ga nosili arhonti. Na atletskim natjecanjima pobjednicima je dodjeljivan vijenac od maslinova lišća. U Rimljana isprva ures za bogove i svećenike, a potom odlikovanje za razne voj. zasluge (vojskovođa je dobio pobjednički vijenac – c. triumphalis, a vojnici posebne vijence za razne vrste zasluga). Građanski vijenac dodjeljivao se osobi koja je od smrti spasila rim. građanina (c. civica). Povlasticu da trajno nosi pobjednički vijenac prvi je dobio Cezar, a potom August; poslije to pravo stječu svi rim. carevi. (→ kruna). 2. Vanj. sloj Sunčeve atmosfere, temp. od o. 2 mil. °C. Pojavljuje se kao bijela aureola za vrijeme potpune pomrčine Sunca. U drugo vrijeme može se motriti posebnim instrumentom – koronografom. Zračenje joj je u području rendgenskih zraka. Promjenjiva je oblika koji se mijenja za vrijeme 11-godišnjega solarnog ciklusa. Plin koji izlazi iz k. stvara tzv. Sunčev vjetar. 3. geol Radijalna zona minerala oko drugog minerala ili na dodiru između dvaju minerala; reakcijski rub. 4. glazb Znak kojim se trajanje nekog tona ili akorda produžuje (otprilike) za polovicu. Može biti upisana iznad ili ispod note, pa i pauze; iznad taktne crte označuje cezuru između taktova, iznad pauze od cijelog takta (na kraju stavka) dulji prekid prije početka idućeg stavka, a u koncertima iznad kvartsekstakorda najavljuje nastup solističke kadence.