kratica, riječ koja nastaje kraćenjem riječi (mil. – milijun) ili svođenjem na početna slova jedne ili više riječi (m – metar; tj. – to jest), odn. sažimanjem riječi (Zgb – Zagreb). Prema načinu kraćenja razlikujemo akronim, abrevijaturu, siglu i dr.; uobičajeno su ograničene na određene vrste riječi (titule, mjerne i novčane jedinice, nazive zemalja i organizacija i sl.). Koriste se i radi uštede prostora (u rječnicima, leksikonima, knjižničnim katalozima), a popis kratica obvezno se prilaže uz djelo ili pravilnik za katalogizaciju. Rod i deklinaciju dobivaju prema izgovoru, npr. SAD (e-sa-de), m. r. Upotreba kratica seže u rim. doba gdje nalazimo četiri sustava k.: najstarije, litterae singulares nalazimo na natpisima; u govorničkim spisima koriste se tzv. notae tironianae, koje pripisuju Ciceronovu robu Tironu. U kršć. razdoblju javljaju se kratice kršć. crkv. terminologije (nomina sacra), a u prav. se spisima koriste prav. kratice (notae iuris). U sr. vijeku smanjuje se broj kratica, najbrojnije su u upotrebi gotice, nestaju u doba humanistike. Kratice možemo čitati tek uz popise s njihovim tumačenjem.