kitolov
kitolov, lov na kitove; još do pretkraj XX. stoljeća visoko razvijena komercijalna djelatnost radi korištenja kitova mesa, ulja i kostiju u prehrani i industriji. Kitovi su se lovili u objema hladnim morskim zonama (glavata ulješura, plavi kit i dr.), u antarktičkim (kit perajar i dr.) i arktičkim vodama (grenlandski kit i dr.). Prvi opis kitolova dao je grčki geograf i istraživač Piteja koji je dopro vjerojatno do Orkneyskih otoka (oko ←330. godine) i promatrao lov kopljem koje je bilo konopom vezano za čamac (harpun). Poslije se lovilo i na otvorenome moru uz pratnju jedrenjaka, usavršavali su se topovi koji su s brodskoga pramca izbacivali harpune, sve do suvremenih brodova tvornica i hladnjača, osposobljenih da za 1 sat obrade kita teškog i do 100 t. Izlov je do 2000-ih doveo do kritičnog smanjenja broja kitova te gotovo do istrjebljenja nekih vrsta (grenlandski, ledeni kit i dr.). Borbom ekoloških udruga uz protivljenje javnosti, zabranama međunarodnih organizacija (Međunarodna komisija za kitolov, IWC, osnovana 1946), te čak potpunim zabranama kitolova (ispod 40. paralele), izlov je radikalno smanjen (oko 1000 t godišnje), ali se ponegdje i dalje opravdava znanstvenim razlozima.