Vjekoslav Klaić
Klaić, Vjekoslav, hrvatski povjesničar, skladatelj, melograf i dirigent (Garčin, 21. VI. 1849 – Zagreb, 1. VII. 1928). U Beču završio studij zemljopisa i povijesti 1872., neko vrijeme radio kao gimnazijski profesor. Od 1893. do 1922. bio je profesor opće povijesti na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1875. uređivao i surađivao u pravaškom tjedniku Hrvatska lipa; urednik Vienca (1882–89). Godine 1882. osnovao Diletantski orkestar u Hrvatskom sokolu, a od 1890. do smrti djelovao u upravi Hrvatskoga glazbenog zavoda (to je razdoblje u povijesti te institucije nazvano Klaićevom erom); 1892. pokrenuo i uređivao časopis → Gusle. Temeljne znanstvene prinose dao je na polju historiografije. Autor je i zapaženih studija s područja geografije i povijesti geografije (Prirodni zemljopis Hrvatske, 1878. i dr.). Zaslužan za osnivanje katedre za geografiju na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1883. Kao povjesničar proučavao hrvatsku povijest od najranijega doba do početka XX. st. Napisao je prvu kritičku povijest Bosne (Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 1882); pridonio razvoju arheologije, etnologije, povijesne topografije, kronologije i bibliografije. Glavno mu je djelo opsežna Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća (1899–1920), koja seže do 1608., kapitalno djelo napisano u duhu genetičke tradicije na osnovi uporabe brojne literature i vrela; osobito značajno za proučavanje hrvatske povijesti XV. i XVI. st.