klarinet
klarinet (iz tal.), puhačko glazbalo s jednostrukim jezičkom, radi se od drva, ebonita ili metala u obliku cilindrične cijevi (dužina 49–71 cm) na kraju proširene u ljevkastu zvučnicu. Nastalo oko 1700. usavršavanjem srednjovj. šalmaja, kojim je J. Ch. Denner zamijenio trublju zvanu clarino, prema kojoj je glazbalo dobilo ime. Glazbalo je poslije usavršavano. Danas su najčešće u uporabi visoki (u C, D i Es), srednji (u A i B) i duboki (bas k., u B i A). Zvučni opseg k. je e-c4. Glazbalo velikih tehn. i izražajnih mogućnosti, služi za solističko, komorno i orkestralno sviranje.