Klaudije (lat. Claudius), ime rim. plemena koje se granalo u dva bratstva: patricijsko (s pridjevkom Pulcher) i plebejsko (zvano Marcelil). Nekoliko odvjetaka imalo je zapaženu ulogu u rim. povijesti. Apije Klaudije Kras (lat. Appius Claudius Crassus) bio je član kolegija decemvira (od ←451), koji je djelovao na popisivanju rim. prav. običaja. Nakon što je pokušao silovati plebejku Virginiju, došlo je do pobune plebejaca te je bačen u tamnicu i ubijen (ili je izvršio samoubojstvo). Apije Klaudije Sabin (lat. Appius Claudius Sabinus) djelovao je kao konzul (←495); svojim zakonima o dugovima izazvao je veliku pobunu plebejaca koji su iz prosvjeda ←494. napustili Rim (secessio in montem Sacrum). Apije Klaudije Slijepi (lat. Appius Claudius Caecus) proveo je kao cenzor (←312) brojne sudske i upravne reforme koje su ugrozile povlašten status rim. patricija, ali se istovremeno protivio da se plebejcima dopusti obnašanje službi konzula i svećenika. Njegovim poticajima izgrađeni su akvedukt Aqua Appia i cesta Via Appia. Njegov govor, kojim je tražio da se odbiju uvjeti mira što ih je nudio epirski kralj Pir, ubraja se među najstarije prozne radove staroga Rima. Publije Klaudije Lijepi (lat. Claudius Publius Pulcher), konzul i zapovjednik rim. mornarice u I. punskom ratu, teško je poražen u pom. bitki kraj Drepana (←249); optužen je za veleizdaju i umro u tamnici.