klin 1. Svako prizmatično tijelo s dvjema ravnim plohama koje tvore neki kut 2α. Služi za razdvajanje ili cijepanje predmeta od drva, kamena i sl. Može biti drveni ili metalni. Oštra strana zabija se u predmet koji se cijepa, a ravna strana po kojoj se udara je baza ili širina klina (b). Bočne strane klina (d) djeluju silom Fn okomitom na dio predmeta koji se razdvaja. Ako je sila kojom udaramo klin F, onda je sila koja cijepa predmet Fn = Fd/b = F/2 sinα, tj. sila je veća što je klin manje širine i veće duljine pobočne plohe. K. spada u jedan od pet jednostavnih strojeva. Najpoznatiji primjer klina je sjekira. 2. Strojni element koji najčešće služi za povezivanje zupčanika, lančanika, remenica, kotača s osovinama. Može biti uzdužan i poprečan, ovisno o smjeru djelovanju sila.