Kollár, Ján, češki i slovački književnik (Mošovce, 29. VII. 1793 – Beč, 24. I. 1852). Slovačkoga podrijetla. Kao evangelički svećenik službovao u Pešti od 1819. do 1848, a zatim u Beču. Kao pobornik češko-slovačkog ujedinjenja pisao na češkom držeći ga prikladnim i za Slovake, čime se suprotstavio nastojanjima → L’. Štúra oko rješavanja pitanja slovačkoga književnog jezika. Panslavističke orijentacije, zagovarao sveslavensku suradnju. Posebno je na tom polju važna rasprava O književnoj uzajamnosti različitih plemena i narječja slavenske nacije (1836), koja je znatno utjecala na hrvatski narodni preporod. Glavno mu je pjesničko djelo zbirka soneta Kći Slave, koja je stekla široku čitanost u slavenskom svijetu. Pisao i putopise, a 1863. objavljeni su i njegovi memoari.