koncentracija (lat. preko njem. i franc.) 1. Usredotočenost, pojačano usmjeravanje pozornosti na neki sadržaj (k. na učenje). 2. Okupljanje, sabiranje na jednom mjestu (k. stanovništva). 3. kem Količina sastojka u jedinici volumena otopine (mješavine). 4. psihol Pojačana usredotočenost na neki određeni sadržaj s težnjom za intenzificiranjem doživljaja. Mogućnost pojačane ili slabije koncentracije ovisi o prirođenoj dispoziciji, ali i o stečenim navikama, te o interesu za neki sadržaj. 5. ekon Tendencija skupljanja nekih aktivnosti u određenom prostoru ili širenja kontrole pojedinaca ili užih skupina nad vlasništvom ili nekim aktivnostima. Posljedica koncentracije jest jačanje dominacije. Govori se o koncentraciji kapitala, kada kontrola nad sve većim djelom kapitala prelazi u mali broj ruku. Ta tendencija može biti izraz prednosti smještaja industrije na nekoj lokaciji ili uspješnijeg poslovanja nekog poduzeća ili pojedinca, ali i posljedica različitih odluka o investicijama, organizaciji, poslovnom povezivanju.