Konstantin VII.
Porfirogenet, krunidba
Konstantin VII. Porfirogenet (K. Grimiznorođeni), biz. car (Carigrad, IX. 905 – Carigrad, 9. XI. 959). Okrunjen 913. Sin cara Lava VI. Mudroga. Tijekom njegove malodobnosti vladali su kao regenti njegov ujak Aleksandar i majka Zoe, a potom njegov punac Roman I. Lakapen. Samostalno vladao od 945. Na dvoru je okupljao mnogobrojne književnike i znanstvenike. Autor je više pov. spisa. U Spisu o temama razmatra upravnu podjelu Biz. Carstva na teme; u traktatu O ceremonijama govori o ceremonijalu na biz. dvoru. Za Hrvate i povijest juž. Slavena najznačajniji je spis O upravljanju carstvom (De administrando imperio). U 29, 30, 31. poglavlju (o Hrvatima), u 32–36. (o Srbima, Zahumljanima, Travunjanima, Dukljanima i Paganima) te u 13, 40. i 41. poglavlju daje vrlo važne obavijesti o najranijoj povijesti Hrvata; bilježi nar. predaju o pradomovini i doseobi Hrvata (legenda o peteroj braći i dvjema sestrama), o propasti biz. vlasti u Dalmaciji, o borbama Hrvata sa susjednim narodima, i dao je podatke o hrv. županijama i gradovima. Djelo je nastalo o. 950; iako je u mnogočemu netočno i proturječno, jedan je od ključnih izvora za hrv. ranosrednjovj. povijest.