konstrukcija (lat.) 1. Postupak stvaranja jedne cjeline od dijelova, elemenata. Također, takva cjelina (npr. građev., drvena i sl.). 2. lingv Struktura rečenice. 3. Tvrdnja koja se zasniva na proizvoljno interpretiranim činjenicama i pretpostavkama; samovoljna, neopravdana tvrdnja, samovoljno tumačenje nekog teksta. 4. arhit Rješenje odnosa tereta i nosača. U arhitekturi tradic. materijala zid je nosač, a krov teret; u modernoj arhitekturi uporaba novih građev. materijala i primjena visoke tehnologije omogućuje smjele krovne i oblikovne konstrukcije zgrada, šport. i izložbenih objekata.