kontrafor

kontrafor, na portalu samostana St. Lazare, Pariz, IX. st.
kontrafor (francuski contrefort: potporanj), arhitektonski konstruktivni element, izgrađen u obliku masivne istake  uz vanjski zid građevine, koji pojačava zid i preuzima bočne sile nastale zbog opterećenja lukova, svodova, kupola i krovova. Korišteni još u kasnoantičkoj i ranosrednjovjekovnoj arhitekturi, kontrafori su se osobito razvili u srednjem vijeku, usporedno sa stalnim povećanjem visine i raspona građevina te smanjivanjem debljine vanjskih zidova, dok su se istodobno povećavali otvori na njima. Masivni kontrafori pravokutna presjeka bili su uobičajeni u doba romanike i u fortifikacijskoj i u svjetovnoj arhitekturi. U gotici se proširuju crkveni prostori, pa se povećavaju i rasponi svodova, a kako je riječ o pretežito višebrodnim zdanjima, javljaju se tzv. lebdeći kontrafori, raščlanjeni nizom potpornih lukova, što postaje jednom od karakteristika gotičke arhitekture. Konstruktivni sustav građevina koji preuzima bočna (horizontalna) opterećenja svodova, kupola, lukova i krovova, te ih prenosi na tlo tvori kontraforni sustav, a čine ga  kontrafori-potpornji, potporni lukovi i potporni stupci.