Korejci

Struka DRŽAVE I NARODI

Korejci, narod nastanjen na Korejskom poluotoku u dvjema korejskim državama, u manjim skupinama i u okolnim zemljama, Kini, Japanu, rus. Sibiru, srednjoaz. zemljama, te u SAD-u; ukupno o. 75 mil. pripadnika. Od prapovijesti poluotok naseljavaju ugl. mandžurska, mongolska i tunguska plemena sa Sjevera koja čine i osnovu etnogeneze današnjih Korejaca, uz moguće malajske skupine s Juga, također s povremenim jap. upadima. Mitološki vladar Tangun osnovao je prvu korejsku državu još ←2333, otkada počinje staro korejsko računanje vremena. Veoma stara civilizacija blisko je vezana uz susjednu kinesku. Rascjepkanost i ratovi između pojedinih ranih državica smiruju se uspostavom kraljevstva Silla koje u VII. st. ujedinjuje poluotok te uspostavlja jedinstvenu upravu i jezik (starokorejski). I ova, kao i potonje države, oslanjaju se na kin. kult. i polit. utjecaje. Od X. do XIV. st. dominantno je kraljevstvo Koryo (pod dinastijom Wang), po kojem i u Europi postaje poznat naziv zemlje. Koreja tada priznaje vrhovnu vlast mongol. kanova. Tada se učvršćuje i budizam. Uz potporu Kine 1392. Vlast preuzima dinastija Yi. Njihova država Choson, što je i današnji korejski naziv zemlje, traje sve do XX. st., iako u raznim razdobljima priznaje i jap. i mandžursko vrhovništvo. Od XIV. st. pod kin. utjecajem drž. religija postaje konfucijanizam. Tradicijska kultura Korejaca je seoska, no rani plemenski šamanizam isprepleće se s visoko razvijenim kult. utjecajima budizma i konfucijanizma. Uz pučku kulturu prvi knjiž. i pov. zapisi javljaju se od XII. st. U razdoblju sr. vijeka knjiž. i ostalo kult. stvaralaštvo po vrstama i tematici obuhvaća sva područja kult. života na visokoj razini, pa je Koreja važna i kao izvorni posrednik između kin. kulture i Japana. Suvr. korejska kultura, kao i moderno gospodarstvo, doseže visoke svj. standarde u svim područjima, čuvajući i vlastitu tematiku, izražajne forme i sredstva kao oblike vlastitog identiteta oslonjenog na jake pov. izvore.