kriminalistička književnost, žanr prozne književnosti u čijim je djelima (romani, pripovijetke, novele) u središtu pripovjedačkog i čitateljskog zanimanja neka kriminalna radnja ili zločin te njegovo postupno napeto otkrivanje ili rasvjetljavanje, najčešće s osloncem na psihološke ili društvene uzroke. Glavni akter uglavnom je detektiv ili istražitalj (na primjer forenzičar) koji razrješava kriminalni događaj. Mnogobrojna ostvarenja kriminalističke književnosti, takozvani krimići, nastaju po shematskom uzorku i bez većih književnih ambicija te se kao takvi smještaju u širi korpus zabavne ili trivijalne književnosti. Iako se neki elementi kriminalističke književnosti pojavljuju i prije, smjernice joj u XIX. stoljeću daju E. A. Poe, E. Gaboriau i W. Collins, dok će u XX. stoljeću svjetsku slavu i čitanost krimića ostvariti A. Conan Doyle ciklusom o Sherlocku Holmesu, A. Christie serijom romana s glavnim likom H. Poirotom, G. Simenon mnogobrojnim ostvarenjima o komesaru Maigretu, zatim E. Wallace, D. Sayers, R. Chandler, D. Hammett, P. D. James, P. Highsmith, R. Rendell i dr. U modernoj hrvatskoj književnosti zapaženije krimiće objavili su P. Pavličić i G. Tribuson.