veliki prasak

veliki prasak (engleski: Big Bang), teorija o nastanku svemira, to jest sam događaj stvaranja svemira kako ga percipiramo danas, a što uključuje i stvaranje naših predodžbi prostora i vremena, materije i energije. Otkrićem proporcionalnosti između udaljenosti pojedinih galaksija i same brzine njihova udaljavanja (Hubbleov zakon, 1929), te postavki G. Gamowa o sadašnjem zračenju kao posljedici prvotnoga zračenja, čime je objašnjivo hlađenje i širenje svemira, javila se nužno misao da se sam nastanak svemira potraži u nekoj određenoj točki događaja. Nizom drugih otkrića i postavki ta se točka određuje događajem otprije 13,8 milijarda godina, dok se za sam događaj drži da je mogao trajati 10-44 sekunda (takozvano Planckovo vrijeme). Od te jedinice vremena do oko 10-5 sekunda stvaraju se protoni i neutroni (“tvar”). Do otprilike 1 sekunde dolazi do takozvane fotonske epohe, a za oko 3 minute do stvaranja jezgara lakih elemenata (helij). Nakon otprilike 300 000 godina svemir postaje proziran te dolazi do stvaranja vodikovih atoma s pojavom svjetlosti koja kao pozadinsko zračenje traje do danas. Galaktike se formiraju oko 1 milijarde godina nakon velikoga praska, a u novim zvijezdama dolazi do nukleosinteze u kojoj se stvaraju atomske jezgre ugljika, kisika, dušika, željeza i drugih elemenata. Teorija velikoga praska danas je šire prihvaćena jer jedina može objasniti glavne pojave vezane uz evoluciju svemira, iako se ne drži da može objasniti sve događaje, napose one unutar Planckova vremena (epoha kvantne gravitacije) do kojega ne dopire Einsteinova opća teorija relativnosti, te se novi odgovori očekuju od razvitka nove kvantne teorije gravitacije.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: