kršćanska filozofija

kršćanska filozofija, disciplina unutar teol. promišljanja kršć. vjere, polazi od naravne spoznaje ljudskog razuma, za razliku od teol. polazišta objave. Ranokršć. apologeti su držali grčke filozofe pretečama kršćanstva, a filozofija im je omogućavala dublje poimanje objave i vjere. Prevladava platonistički i neoplatonistički utjecaj, u etici stoički, a u skolastici aristotelizam. Skolastička filozofija, u službi teologije, osobito tomizam, obilježit će kršć. misao. U novom vijeku filozofija se osamostaljuje. U XIX. st. budi se i rus. religiozna misao (Solovjev, Dostojevski), a S. Kierkegaard nagovješćuje kršć. egzistencijalizam i personalizam XX. st. (M. de Unamuno, G. Marcel, E. Mounier, K. Jaspers, P. Tillich). Uz služb. neotomizam, u kat. filozofiju prodiru i neoskolastičke metode (M. Blondel, Ch. Péguy, E. Mounier).