 |
|
| Službeni naziv: | Republika Letonija (Latvija), Latvijas Republika |
| Površina: | 64 589 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 2 338 000 (36 stanovnika/km2); 69% gradsko |
| Glavni grad | Rīga, 742 600 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 26 okruga (rajon) i 7 gradova (pilseta) |
| Službeni jezik | letonski ili latvijski |
| Valuta | EURO = 100 CENTA |
Letonija ili Latvija, država u sjevernoj Europi, uz istočnu obale Baltičkog mora; graniči s Estonijom na sjeveru, Rusijom na istoku, Bjelorusijom na jugoistoku i Litvom na jugu; izlazi na Baltičko more, ima 531 km morske obale.
Prirodna obilježja
most na rijeci Venti
Riga
Letonija je pretežno nizinska zemlja uz Baltičko more, u zap. dijelu prostrane Istočnoeur. nizine. Gotovo 60% površine je ispod 100 m n.m., a iznad 200 m je manje od 3% teritorija. Reljef je ugl. oblikovan djelovanjem ledenjaka u pleistocenu, a prevladava blago valovita ravnica u kojoj se izmjenjuju nizine, močvarišta i morenske uzvisine. U građi prevladavaju pleistocenski morenski i pješčani nanosi koji prekrivaju stariju podlogu od devonskih pješčenjaka. U sred. dijelu zemlje, j od Riškoga zaljeva, nalazi se Srednjoletonska ravnica kroz koju protječe r. Lielupe. Z od nje je morensko uzvišenje Kursa koje je rijekom Venta raščlanjeno na veći, ali niži (142 m), istočni i manji, nešto viši (182 m), zapadni dio. U ist. dijelu zemlje dva su nešto viša brežuljkasta područja. Na krajnjem JI je Latgales Augstiene (289 m), također građeno od morenskog materijala, a sred. dijelom pruža se Vidzemes Centrālā Augstiene u kojem je i najviđa točka L., Gaizinkalns (311 m). Između tih dviju uzvisina je Istočnoletonska nizina s mnogobrojnim manjim morenskim nanosima koji otežavaju drenažu pa se javljaju jezera, močvare i tresetišta. Obala je ugl. slabo razvedena, pretežno je niska i pjeskovita. Uz obalu se pruža do 40 m visok pojas dina iza kojega je nizina široka od samo nekoliko km na J do 50-ak km na S. Klima je umjerena kontinentska s izraženim utjecajem zračnih masa s Atlantika. To se odražava na dosta visokoj vlažnosti, čestim i dugotrajnim naoblakama te mnogim prolascima ciklonskih poremećaja. Utjecaj euroaz. kopnene mase odražava se na niskim zimskim temperaturama. Sr. siječanjska temp. je od -3 °C u jugozap. priobalju do -7 °C na I zemlje. Sr. srpanjska temp. je od 17 °C na Z do 18 °C na I, ali dnevne temp. znaju premašiti 30 °C. Količina padalina kreće se između 550 i 600 mm u nižim, a do 800 mm u višim područjima. Najviše padalina ima u srpnju i kolovozu, zimi je uobičajen snijeg koji se može zadržati i nekoliko mjeseci. Šume pokrivaju o. pol. površine zemlje, a 10-ak % čine uzgojne šume. Gl. šumska područja su na SZ (sjev. dio Kurskog poluotoka) i na SI. Tu prevladava crnogorica (smreka, bor). Južnije su manja šumska područja s miješanim i listopadnim šumama (breza, jasika, joha), o. 10% površine pokriva močvarna vegetacija. Riječna mreža dobro je razvijena, a cjelokupno ozemlje pripada balt. slijevu. Gl. rijeka je Daugava (Zapadna Dvina), koja kroz L. teče 357 km i kod Rige se ulijeva u Riški zaljev. Gl. pritoci Dubna, Augvieste i Ogre. Ostale veće rijeke: Gauja, Lielupe i Venta. Mnogobrojna su jezera ledenjačkog podrijetla, većina ih je malena, od nekoliko hektara do 30-ak km2; najviše ih je na JI zemlje i u priobalnoj nizini.
Stanovništvo
Većinu od približno 2,3 mil. st. čine Letonci (Latvijci), narod balt. skupine indoeur. por. naroda. Njihov je udio u ukupnom st. o. 60%, a tijekom XX. st. znatno se mijenjao. Prije priključenja SSSR-u činili su o. 3/4 st., da bi se nakon 1940, zbog snažne imigracije Rusa i drugih slav. naroda i istodobno dosta niske rodnosti, njihov broj smanjivao te je 1999. pao na samo 52%. Nakon osamostaljenja počinje emigracija Rusa (činili su više od 1/3 st.), a udio Letonaca postupno raste. Rusi su i dalje najbrojnija manjina, ima ih o. 30%, žive većinom u gradovima. Od ostalih naroda najbrojniji su Bjelorusi (4%), zatim Ukrajinci, Poljaci i Litvanci. Služb. jezik je letonski (latvijski), a dosta se koristi i ruski. Gustoća naseljenosti dosta je mala za eur. okvire, najgušće je naseljena Srednjoletonska nizina, a rijetko ist. područja te posebice SZ zemlje (i manje od 10 st./km2). U gradovima živi o. 70% st. Gl. grad Rīga ima 724 600 st., a šire grad. područje o. 840 000 st., tj. više od trećine st. zemlje. Ostali gradovi dosta zaostaju, a najveći su Daugavpils na JI (111 600 st.), Liepāja na zap. obali (85 300), Jelgava (61 800) i Jūrmala (54 100) u Srednjoletonskoj nizini. Zbog prir. pada stanovništva te emigracije (koja posljednjih godina slabi) broj stanovnika se smanjuje po stopi od 4‰ godišnje (prosj. 1980–2002). Prir. promjena i dalje je negativna, rodnost je o. 9‰, a smrtnost o. 14‰. Takvi procesi odrazili su se na starenje stanovništva: mlađi od 15 g. čine o. 16%, stariji od 65 g. o. 15% ukupnog st. Medijalna dob je 36 g., a očekivano trajanje života 70 g. U religijskoj strukturi prevladavaju luterani (o. 55%), četvrtinu st. čine katolici (većinom na I zemlje), slijede pripadnici Rus. pravosl. crkve, različitih protestantskih te malene žid. zajednice. Pismenost je gotovo potpuna. Obvezno obrazovanje traje 9 godina, a za pripadnike manjinskih naroda održava se i na njihovim jezicima.
Gospodarstvo
Tijekom 50-godišnje pripadnosti SSSR-u u Letoniji je u potpunosti uveden sovj. gosp. sustav koji je u sklopu centralnog planiranja značio snažnu industrijalizaciju, drž. vlasništvo te izostanak priv. poduzetništva i tržišnog natjecanja. S te je osnovice krenuo gosp. razvoj nove samostalne države. Prve god. tranzicije donijele su depresiju praćenu rastom inflacije, padom društv. proizvoda, propast mnogih poduzeća koja zbog zastarjelosti tehnologije i niske produktivnosti nisu mogla opstati u tržišnim uvjetima te posljedično porast nezaposlenosti. Dodatna poteškoća bio je nedostatak prir. resursa, posebice goriva, koja su se dotad većinom nabavljala iz Rusije. Povoljan čimbenik bila je obrazovana radna snaga. Brzo je provedena dekolektivizacija poljoprivrede, poticano je osnivanje malih priv. tvrtki, stranih investicija i djelatnosti tercijarnog sektora. Od sred. 1990-ih počinje gosp. rast, a od 2004. L. je članica EU-a. Iako blago zaostaje za drugim dvjema pribaltičkim zemljama L. je s BNP-om od o. 3500 USD po st. među najrazvijenijim zemljama nastalima raspadom SSSR-a. Poljoprivreda je važnija po udjelu zaposlenih nego po udjelu u BDP-u. U poljoprivredi je najvažnije stočarstvo, os. mliječno govedarstvo i uzgoj svinja. U ratarstvu su najvažnije proizvodnja krumpira, raži i ječma, šećerne repe i lana. Velika šumska područja daju značajnu proizvodnju drva. Ribarstvo je dosta skromno. L. ima vrlo skromna rudna bogatstva – najvažnija je eksploatacija različitih sirovina za građev. ind. (pijesak, vapnenci, gips, glina). Od energetskih izvora ima treseta, a tek se počinju iskorištavati skromna nalazišta nafte na Z zemlje. Uvozi se i el. energija, a od domaće proizvodnje tri četvrtine otpada na hidroelektrane. Nakon tranzicije ind. nema značenja kao nekad, u BDP-u sudjeluje s jednom četvrtinom. Odlikuje se raznolikošću sa sve jačim usmjerenjem na grane koje iskorištavaju domaće sirovine ili na one koje ne zahtijevaju mnogo sirovina. Najvažnije grane: prehr., tekst., kožarska i obućarska, drvna i ind. papira, zatim proizvodnja elektron. i el. uređaja, strojarska (motori, autobusi i poljoprivr. strojevi), građevinska i dr. Nakon osamostaljenja, L. je kao i druge pribaltičke države postala metom sve većeg broja stranih turista čiji broj brzo raste, ali prihodi od turizma još su niski. Uvoz je gotovo dvostruko veći od izvoza. Uvoze se goriva i sirovine, strojevi, vozila i industr. oprema, roba široke potrošnje, el. uređaji, a izvoze drvo i drvni proizvodi, tekst. i prehr. proizvodi, strojevi. Umjesto nekadašnjega gl. partnera, Rusije, sada se najviše trguje s EU-om (Njemačka, Velika Britanija, Finska, Švedska, Estonija, Litva), zatim s Rusijom i dr. Prometna mreža dobro je razvijena, osobito željeznička. Glavne luke: Rīga i Ventspils, a glavni grad ima i međunarodni aerodrom.
BNP (2002): 8,14 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 5%, industrija 25%, usluge 70%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 15%, industrija 25%, usluge 60%
Nezaposlenih (2003): 10,5%
Inflacija (1990–2001): 42% (2003: 2,9%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): -1,0%
Uvoz (2003): 5,43 mlrd. USD
Izvoz (2003): 3,00 mlrd. USD
BNP (2002): 8,14 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 5%, industrija 25%, usluge 70%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 15%, industrija 25%, usluge 60%
Nezaposlenih (2003): 10,5%
Inflacija (1990–2001): 42% (2003: 2,9%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): -1,0%
Uvoz (2003): 5,43 mlrd. USD
Izvoz (2003): 3,00 mlrd. USD
Povijest
Na području današnje L. obitavala su od o. ←4000. do ←2000. ugro-fin. plemena. Baltički Letonci javljaju se na jugu u ←II. tisućljeću. U XII. st. ustrojene su balto-letonske države Talava i Ersika, a potkraj istoga st. započinje i prodor dan. i njem. feudalaca. U sr. vijeku nazivala se Livonija (po plemenu Liva koje je živjelo u priobalju i prvo došlo u kontakt s njem. trgovcima). U prvoj pol. XIII. st. zemljom je ovladao Njem. viteški red, koji se zajedno s Riškom nadbiskupijom i gradom Rigom sjedinio u Livonsku konfederaciju; ona se održala do Livonskoga rata (1559–83), nakon čega je manji dio L. pripao Dancima i Šveđanima, a veći dio (1561) polj.-lit. državi. Mirom u Oliwi 1660. Poljska je veći dio zemlje prepustila Švedskoj (osim juž. L.). God. 1721, mirom u Nystadu, Švedska je to područje prepustila Rusiji, koja je tada pod svoju vlast stekla cijelu L. God. 1817–19. ukinuto je kmetstvo. Od sred. XIX. st. jača pokret Mladoletonaca zalažući se za nac. i gosp. preporod zemlje. U proljeće 1917. veći dio L. je pod njem. okupacijom, a Brest-Litovskim mirom u ožujku 1918. L. je u cijelosti prepuštena Njemačkoj. Na jednom dijelu teritorija nakon Oktobarske revolucije 1917. uspostavljena je sovj. vlast, dok je u drugom 1918. ustrojena građ. vlada na čelu s Kârlisom Ulmanisom. Pobijedivši u građ. ratu, sklopila je 1920. mir sa Sovj. Rusijom, a 16. II. 1922. proglasila L. republikom. God. 1934. drž. udarom uspostavljena je diktatura K. Ulmanisa. Nakon izbijanja II. svj. rata vlada L. prisiljena je 1939. potpisati sa SSSR-om sporazum o uzajamnoj pomoći i dopustiti uspostavu voj. baza na svojem teritoriju. Na temelju tog ugovora sovj. postrojbe ušle su 1940. u L. U ljeto iste god. L. je proglašena Sovj. Republikom, koja je u kolovozu priključena SSSR-u kao Letonska Sovj. Socijalist. Republika. Pod njem. okupacijom 1941–44. Nakon II. svj. rata pod sovj. dominacijom, a sjeveroist. dio zemlje priključen je Rus. Sovj. Federativnoj Socijalist. Republici. Raspadom Sovj. Saveza obnovljeno je višestranačje (1990), a 21. VIII. 1991. proglašena neovisnost. God. 1990–93. predsj. je bio Anatolijs Gorbunovs, a 1993–99. Guntis Ulmanis. Ruske su se postrojbe povukle s teritorija L. do 1994. U 1990-ima vođeni su povremeni sporovi s Estonijom i Litvom oko granica na moru; problem s Rusijom status je ruske manjine u Letoniji. Od 1999. do 2007. predsjednica je Vaira Vīķe-Freiberga, prva žena predsjednica države u bivšem socijalističkom bloku. Valdis Zatlers obnašao je predsjedničku dužnost od 2007. do 2011, a Andris Bērziņš od 2011. Letonija je od 2004. članica EU-a i NATO-a.