kubizam (franc.), smjer u europskom slikarstvu, a zatim i kiparstvu, nastao 1907. u Francuskoj (Picasso, G. Braque). Kubisti se pozivaju na Cézannea i njegovu tezu da se svi oblici u prirodi mogu svesti na osnovne stereometrijske likove (kuglu, stožac i valjak) i izražajnu jednostavnost sažetih oblika crnačke plastike. Prva kubistička slika je Picassova Gospođice iz Avignona. Racionalnim i metodičnim postupkom grade čvrsto modelirane figure; ističu trodimenzionalnost predmeta i geometrijsku određenost linija. Početnu fazu kubizma nazivamo analitički k., koji se u daljnjem razvoju kao sintetski k. približava apstrakciji (J. Gris, F. Léger). Snažno utjecao na mnoge slikare – R. Delaunayja, L. Feiningera, njemačke ekspresioniste, napose grupu Der Blaue Reiter, i razvoj kiparstva J. Lipchitza, O. Zadkina i arhitekturu Bauhausa prvih desetljeća XX. st. Najznačajniji teoretičar kubizma G. Apollinaire razradio je u djelu Slikarstvo kubizma estetske stavove toga smjera.