kuća

kuća, svaki građev. objekt, zgrada koja ima zidove i krov i služi za stanovanje. Kuće se dijele prema namjeni (obiteljske i najamne), odnosu prema drugim građevinama (slobodno stojeće, ugrađene ili poluugrađene), načinu izgradnje (seoske, gradske) i prema uporabi građev. materijala (zidane, drvene, pleteruše). Gradile su se od ćerpiča, opeke, kamena, drva, pruća, betona, prenapregnutog betona, čelika i stakla, dakako i kombinacijama navedenih materijala, a pokrivale slamom, crijepom, daščicama, salonitom, kamenim pločama i sl. K. je vezana uz sjedilački način života, a pojavljuje se u neolitiku. Na Bliskom istoku grade se kuće od ćerpiča, često višekatnice (prve poznate potječu iz ←III. tisućljeća s nalazišta Mohenjo-Daro); u Egiptu i na Kreti tijekom ←II. tisućljeća podižu se kuće razrađena tlocrta s više katova. Na Sredozemlju se od prapovijesti do danas ugl. koristio kamen; kuće su kružnih, ovalnih ili četverokutnih tlocrta (megaron) s gl. prostorijom i predvorjem na stupovima. U ←I. tisućljeću razvio se u Grčkoj tip peristilne kuće (prostorije oko središnjeg nenatkrivenog dvorišta, redovito s dva kata). U središtu rim. kuće nalazio se atrij oko kojega su bile raspoređene sve ostale prostorije. U Rim. Carstvu postoje najamne kuće, kuće s uređajem za podno i zidno grijanje (hipokaust), s vodovodom i prozirnim alabasternim pločama na prozorima. Shema peristilnog tipa k. rabila se tijekom sr. vijeka; ugl. su manje i uže, na dva do tri kata s dućanima, skladištima i radionicama u prizemlju. Plemići i bogatiji građani u tal. gradovima grade kule tvrđave preuređene za stanovanje. U Španjolskoj su Mauri podizali peristilni tip k. s dvorištem koje je uvijek imalo fontanu. U renesansi se grade palače po ant. uzorima, ali raskošnije i s više prostorija. Od razdoblja baroka u bogatijim kućama počinje razdvajanje prostorija po namjeni (spavaonice, blagovaonica, soba za primanje, dnevna i radna soba, dječja soba i dr.). Tehn. napretkom tijekom XIX. i XX. st. (vodovod, kanalizacija, rasvjeta, centralno grijanje i sl.), racionalnijim iskorištavanjem prostora, uporabom novih građev. materijala (čelik, beton, pleksiglas i sl.) te težnjom za što svjetlijim i zračnijim kućama napušta se izgradnja tradic. tipa kuće.