Eugen Kumičić
Kumičić, Eugen, hrvatski književnik i političar (Brseč, 11. I. 1850 – Zagreb, 13. V. 1904). Studirao u Pragu i Beču. Predavao na gimnazijama u Splitu i Zadru, nakon boravka u Parizu i Veneciji na višoj realci u Zagrebu. Profesionalni književnik i političar od 1883. Kao pravaš dvaput izabran u Hrvatski sabor. Pokrenuo časopis Primorac, uređivao Hrvatsku vilu (1882–83) i Hrvatsku (1887–88). Kao pisac mnogobrojnih romana stječe veliku popularnost i čitanost. Iako su ga smatrali naturalistom, njegova proza ipak nastaje pod primjetnim utjecajima romantizma te, djelomice, realizma. Romantički naboj najprisutniji je u djelima iz istarsko-primorskoga ciklusa (pripovijest Jelkin bosiljak, 1881; romani Primorci, 1882; Začuđeni svatovi, 1883; Sirota, 1885; Teodora, 1885). Među najbolja ostvarenja ubrajaju se romani u kojima kritički prikazuje život zagrebačkoga građanstva (Olga i Lina, 1881; Gospođa Sabina, 1883). Ipak mu najveću popularnost donose romaneskna ostvarenja na teme iz hrvatske povijesti (Urota zrinsko-frankopanska, 1892. i 1893; Kraljica Lepa, ili Propast kraljeva hrvatske krvi, 1902), dok posebno mjesto zauzima knjiga sjećanja iz vremena okupacije Bosne Pod puškom (1886). Pisao je i drame (Sestre, 1890; Obiteljska tajna, 1890; Poslovi, 1890; Petar Zrinski, 1900), a vrlo je poznat kritički tekst O romanu (1883). Jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca XIX. stoljeća. Rabio pseudonime Jenio Sisolski, Brsečanin, E. K. Brsečanin i J. K. Holl.