kupališta, rimsko kupalište u Bathu
kupališta, na Savi u Zagrebu
kupališta, mjesta, prostorije ili građevine za kupanje, često povezano s vjerskim ritualom, u uporabi kod svih ant. naroda koji su koristili i prir. termalne izvore za liječenje nekih bolesti. Grč. su gradovi imali javna (vezana uz vježbališta /gimnazije/) i priv. kupališta; u Rimu su kupališta (terme) velikih dimenzija i raskošno urešena; sastajalište i središte društv. života. U musl. zemljama grade se javna kupališta (hamami). Tijekom sr. vijeka postoje javna k., koja se postupno zatvaraju kao izvor nemorala. Industr. napretkom tijekom XVIII. i XIX. st. izgrađuju se javna parna kupališta, bazeni za plivanje; ponovno se otkriva ljekovitost termalnih izvora (toplice), morske vode i blatnih kupelji. Takva mjesta postaju u XIX. st. okupljališta mondenog svijeta i središte luksusnog turizma (Vichy u Francuskoj, Baden-Baden u Njemačkoj, Spa u Belgiji, Karlovy Vary u Češkoj). U Hrvatskoj najpoznatija k. u Lipiku, Daruvaru, Krapinskim i Varaždinskim toplicama.