kvaliteta (lat.) 1. Kakvoća, vrsnoća; poželjna odlika čega. 2. filoz Pojam koji određuje način opstojnosti subjekta. Prema Aristotelu, k. je pripadak supstancije, njezina kakvoća. U grč. filozofiji pravi se razlika između objektivnih (primarnih) i subjektivnih (sekundarnih) kvaliteta kojima pripadaju osjeti. Odnosi između tih dviju kvaliteta središnji je problem spoznajne teorije, tj. pitanje kakve su stvari “po sebi” u odnosu na stvari “za nas”, iz čega slijede i dvije velike tradicije idealistička i materijalna. 3. psihol Elementaran doživljaj osjetnog značaja, npr. u vidnom području: zeleno, plavo, crveno; u okusnom: gorko, slano, kiselo; u temperaturnom: toplo, hladno itd. 4. U tradic. logici, jedan od kriterija (aspekata) po kojem se dijele sudovi.