kvintesencija (lat.), u ant. i srednjovj. učenju o prirodi, peti element (uz zemlju, vodu, zrak i vatru), koji prožima čitav materijalni svijet, ujedno i najviši dio nebeske sfere. U Aristotela i pitagorovaca eter. Danas, općenito, bit, esencija, srž čega (k. nekog problema, neke teorije, nekog naučavanja).