ladino (španj.), naziv za oblik židovskošpanjolskoga jezika kojim su govorili Sefardi, potomci Židova koji su u XV. st. bili protjerani iz Španjolske i Portugala pa su se raselili po zemljama Sredozemlja od sjeverne Afrike do Turske i po zemljama Balkanskoga poluotoka od Jadranskoga do Crnoga mora.